Tribina „Jezik – čuvar naroda“ održana je večeras u amfiteatru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.
Na tribini posvećenoj obeležavanju Međunarodnog dana maternjeg jezika, učestvovali su prof. dr Stanislav Stanković, prof. dr Ana Janjušević Oliveri, doc. dr Sanja Miketić Subotić, ass msr Emilija Redžić Mirković, msr Milica Đukić, Miloš Pantić, Andrijana Ristić kao i Milica Pešić, Lidija Radomirović i Katarina Petrović.
Dekan Filozofskog fakulteta Zvezdan Arsić je pozdravio prisutne i istakao da se ovakav vid tribine prvi put održava na fakultetu i izrazio nadu da će on u budućnosti postati tradicija.
„Nadam se da će ova manifestacija postati tradicionalna, jer samo tako možemo očuvati naš identitet i doprineti opstanku našeg naroda, ne samo na ovim prostorima, već i na drugim prostorima gde Srbi žive i rade“ rekao je Arsić.
Istaknuti lingvisti, profesori srpskog jezika i književnosti i studenti ukazali su na značaj i očuvanje maternjeg jezika i na vezu između kulture, jezika i nacije. Deo izlaganja bio je posvećen i multikulturalizmu i ulozi obrazovanja u očuvanju maternjeg jezika.
Prof. dr Ana Janjušević Oliveri je u svom početnom izlaganju kazala da su se večeras okupili kako bi se još jednom podsetili koliko je maternji jezik značajan.
„Ovde smo da se još jednom podsetimo o vrednosti, koja je najznačajnija vrednost, koju čovek može imati. Govoriću o maternjem jeziku kao prizmi, kroz koju se prelama kultura jednog naroda, imajući pritom svest da govorim na posebnom mestu, na kojem je teško opstajati i postojati, ali isto tako teško sačuvati kulturu i jezik. Mnogi od nas reč „maternji“ u sintagmi „maternji jezik“ tumače pogrešno kao prisvojni pridev „majčin“, koje dete čuje od majke pa ga potom usvoji. Biće pre da reč „maternji“ u ovoj konstrukciji upućuje na poreklo, na rod i rođenje. Prema tome, maternji jezik bi bio rođeni jezik, koji osoba preuzima od svojih predaka ili okoline, bez svesnog učenja“ navodi Janjušević Oliveri.
Ona ističe da je, kao i većina „manjih“ jezika na svetu, srpski jezik ugrožen.
„Ugrožen je samim tim što se smanjuje broj govornika srpskog jezika i što se nedovoljno vodi računa o jezičkom izražavanju. Lingvistička struka uporno traži da se poveća broj časova maternjeg jezika, a takođe i da se uvede srpski jezik, kao obavezni predmet i na drugim fakultetima, jer smo svedoci toga da ljudi završe fakultete a da ne poznaju dobro svoj maternji jezik. Nažalost, naši intelektualci bolje poznaju engleski jezik nego svoj maternji srpski jezik“ navodi ona.
Janjušević Oliveri dodaje da je jezik odraz kulture jednog naroda.
„Kada kažemo jezik, mislimo na njegovo osnovno pismo, a to je kao što znamo ćirilica. Jezik je odraz kulture jednog naroda, jer se u jeziku ispoljava celokupna kultura jednog materijalnog i nematerijalnog nasleđa jednog naroda“ rekla je.
Govoreći o stranim rečima koje se koriste u srpskom jeziku, ona ističe da su one prošle kroz „filter“ narodnog govora, nakon kojeg su usvojene.
„Radije kažem da u srpskom jeziku to nisu tuđice već usvojenice. Mi smo te reči iz engleskog, turskog, romanskih ali i latinskih usvojili i koristimo ih kao domaće reči. One su prošle kroz filter narodnog govora, jer ih je pre svega usvojio narod. Danas imamo situaciju da reči iz engleskog jezika, preko govora intelektualaca, ulaze u jezik. Uvek je dobro, ako već imamo domaću reč, da nju koristimo a ne forsirati anglicizam, za koji vrlo često ne znamo ni šta znači“ ističe Janjušević Oliveri.
Prof. dr Stanislav Stanković je poručio da je jezik jedan od osnovnih identiteta srpskog naroda.
„Ovo je u ovom trenutku jedna krupna, aktuelna i kapitalna tema za srpski jezik, a to je „Jezički savez“, „Jezički Balkanski savez“ i diglosija. Jezički savez je naziv za grupu jezika koji ne moraju da pripadaju istoj jezičkoj porodici, geografski su susedni jezici, dele jedan kulturno-istorijski prostor na temelju dugorajnih i uzajamnih uticaja, čime pokazuju niz zajedničkih osobina, gramatičkih struktura i oblasti kulturne leksike. Na Balkanu smo godinama imali takve sredine kao što su Novo Brdo, Prizren, Skoplje, Bitolj i drugi centri, gde je dolazilo do jezičkih kontakata i pravljenja jezičkog saveza“ kazao je Stanković.
On dodaje da u Balkanski jezički savez spadaju jezici koji topološki ne pripadaju istoj grani.
„To su vlaški – arumunski, rumunski, a nama je posebno zanimljiv i cincarski jezik. Naš jezik je u dodiru sa drugim jezicima menjao strukturu, što bi se na engleskom reklo „code switching“. Najviše je dolazilo do kontakata na centralnom Balkanu, na području današnje Severne Makedonije, Grčke, Kosova i Metohije i Bugarske. Pod uticajem neslovenskih balkanskih jezika, formira se jedan Balkanski jezički savez. Sredina 15. veka se uzima kao prelomni period, kada smo mi usvojili neslovenske balkanske jezičke karakteristike i kada smo sintetičku slovensku deklinaciju zamenili analitičkom“ istakao je Stanković.
Na tribini je bio veliki broj posetilaca i ljubitelja jezika a na njoj su učestvovali i studenti srpskog jezika i književnosti, koji su čitali odlomke iz knjige „Zaveštanje Stefana Nemanje“.
Organizator događaja je Katedra za srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.
Izvor i foto: Radio Mitrovica sever
