Godišnjica NATO bombardovanja Radio Televizije Srbije

U NATO bombardovanju Radio-televizije Srbije pre 23 godine, život je izgubilo 16 naših kolega. Tačno u 2 sata i 6 minuta u noći između 22. i 23. aprila prvi put je bombardovana jedna medijska kuća, prethodno proglašena za legitimni vojni cilj. “Zašto”, pored istoimenog spomenika u Tašmajdanskom parku, i ove godine pitaju porodice stradalih. Poštu poginulima odali su porodice, prijatelji i kolege.

U noći 23. aprila 1999. poginuli su Jelica Munitlak, šminker, Ksenija Banković, video-mikser, Darko Stoimenovski, tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović, tehničar u masteru, Dragorad Dragojević, radnik obezbeđenja, Dragan Tasić, elektrotehničar, Aleksandar Deletić, kamerman, Slaviša Stevanović, realizator, Siniša Medić, dizajner programa, Ivan Stukalo, realizator, Dejan Marković, radnik obezbeđenja, Milan Joksimović, radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović, tehničar u masteru, Slobodan Jontić, monter, Milovan Janković, precizni mehaničar i Tomislav Mitrović, režiser programa.

Ispred dva kenotafa podignutih za kolege Sinišu Medića i Dragorada Dragojevića vence su su položili predstavnici RTS-a i porodice.

Zgrada u Aberdarevoj za porodice nevino nastradalih predstavlja zid plača – ujedno je i podsetnik na nezabeleženi i neopravdani zločin. Dvadesettri godine od ubistva 16 radnika RTS-a – odgovor na jednostavno pitanje zašto zahteva – priznanje odgovornosti, priznanje zločina, ubistva, krivice, kajanja onih koji su odlučivali o žrtvovanju nevinih zarad viših ciljeva.

Izvor: RTS, Radio Mitrovica sever

Comments

Pročitaj još