• Početna>
  • Vesti>

Simbolika Natalijine ramonde – put od stradanja do vaskrsenja jednog naroda

Dan primirja u Prvom svetskom ratu kada su 1918. godine sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom, obeležava se danas. Kao zvaničan simbol, pored motiva odlikovanja Albanske spomenice s početka 20. veka, je i stilizovan ljubičasti cvet – Natalijina ramonda, poznata kao i biljka feniks.

Amblem se nosi sedam dana uoči Dana primirja u Prvom svetskom ratu, kao i na sam dan praznika u Srbiji. 

Likovno rešenje ovog amblema sastoji se od crno-zelene lente i cveta koji je otkrio dr Sava Petrović, lični lekar kralja Milana Obrenovića, kaže za Radio Kontakt Plus, istoričar Jovan Aleksić. 

„Crno-zelena lenta podseća na Albansku spomenicu, odnosno spomenicu za vernost otadžbini 1915. koja je ustanovljena ličnim ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 5. aprila 1920. godine, koji je svim svojim ratnim drugovima, koji su sa njim prešli Albaniju, dodelio ovo visoko vojno odlikovanje, koje se uzelo kao ponos i čast svim ljudima koji su prošli taj teški krstonosni, ali pokazalo se na kraju, pobedonosni put“, objašnjava Aleksić.

Kreatori ovog likovnog rešenja su se odlučili za Natalijinu ramondu, jer pre svega, ima simbol vaskrsa, precizira Aleksić. 

„Simbol onih retkih ugroženih endemičnih biljaka Evrope, kao neku vrstu prirodne retkosti, a istovremeno simbolizuje svu muku, bol i patnju kroz koju je Srbija prošla u Prvom svetskom ratu, ali i njen vaskrs na Kajmakčalanu. Dakle, Natalijina ramonda ima tu sposobnost da opstane u jako teškim okolnostima i onda kada maltene svi izgube nadu da može preživeti teške okolnosti, na kraju vaskrsne i raširi svoje latice i postane prelep cvet.“

To je upravo bio slučaj sa Srbijom u Prvom svetskom ratu, koja je od leta 1914. godine do kasne jeseni 1918. prošla jedan retko trnovit put, podseća Aleksić.

„Od Cera, Kolubare, Drine, Mačkovog kamena, preko odbrane Beograda, pre toga epidemije pegavog tifusa, povlačenja preko Kosova i Metohije, kliničke smrti celog jednog naroda u ledenom paklu Albanije, do umiranja na ostrvu Vido i čudesnog vaskrsa na Kajmakčalanu, Krfu, kasnije probijanju Solunskog fronta polovinom septembra 1918. i na kraju oslobađanjem ne samo Kraljevine Srbije, nego i čitavog južnoslovenskog prostora.“

Kapitulacija Nemačke u Prvom svetskom ratu desila se 11. novembra 1918. godine, kada je u železničkom vagonu u Kompijenu, potpisano primirje sa silama Antante, čime je okončana ratna epopeja celoga sveta tokom te četiri strašne godine, ukazuje Aleksić. 

Ovaj državni praznik u Srbiji se proslavlja od 2012. godine, a pre toga se obeležavao na prvim časovima u svim osnovnim i srednjim školama od 2005. godine.

„Po mom skromnom mišljenju, ovo zaista jeste jedan vredan praznik koji valja prigodno obeležiti u čast, spomen i slavu svih naših predaka, junaka, seljaka i mučenika, koji su svojim junaštvom sebe zauvek upisali u besmrtnike, a nama ostavili amanet da ih se sećamo i da svakog 11. novembra na svojim reverima nosimo simbol Albanske spomenice i Natalijine ramonde, koji su oni svojim životima na neki način i obeležili i zaslužili“, poručuje istoričar Jovan Aleksić.

Dan primirja je u Srbiji neradni dan, obeležava se i u Velikoj Britaniji, Belgiji, Novom Zelandu, Francuskoj, u zemljama Britanskog Komonvelta to je „Dan sećanja“, a u SAD je „Dan veterana“.

Institucije koje u srpskim sredinama na Kosovu funkcionišu kao deo sistema Republike Srbije neće raditi, dok će one iz kosovskog raditi uobičajeno.

Izvor: Radio Kontakt Plus

Foto: Profimedia


Comments

Pročitaj još