• Početna>
  • Vesti>

Danas u Gračanici parastos Nikoli koji je sa sestrom stradao u bombardovanju

Danas je tačno dvadeset godina, kako je u raketiranom autobusu kod Podujeva život izgubilo troje meštana Gračanice, a umesto da slavi svoj sedamnaesti rođendan sedamnaestogodišnji Nikola Petrović iz Gračanice , na dan svog rođendana 7. maja sahranjen je zajedno sa svojom petnaestogodišnjom sestrom Marijom i bakom Smiljanom.

Prvog maja 1999. godine NATO agresori raketom su pogodili autobus Niš-ekspresa u kome su se sa svojom bakom Smiljanom našli i Nikola(17) i Marija (15) Petrović iz Gračanice.

Na 20. godišnjicu pogibije Nikole i Marije , na gračaničkom groblju gde su sahranjeni, služen je molitveni pomen, kome su pored roditelja, rodbine i prijatelja Petrovića, prisustvovali i čelnici opštine Gračanica.

Položivši venac na grob Petrovića, predsednik opštine Gračanica Srđan Popović istakao je da je danas za meštane Gračanice veoma tužan dan i da sa Petrovićima saoseća, pre svega kao njihov sugrađanin i prijatelj.

„ Veoma je teško kada u jednom danu izgubite oba deteta, zajedno sa njihovom bakom, kada vam se u jednom danu praktično zatvori kuća i izgubite svaku nadu u budućnost.I pored toga mi kao narod smo uvek imali snage da žrtve pretočimo u pogled u budućnost i tu snagu do sada niko nikad nije mogao da pobedi“, kazao je Popović za RTV Gračanica.

Nikolini i Marijini roditelji ističu da punih dvadeset godina nakon smrti njihovo dvoje dece žive samo da bi imao ko da obiđe grob njihove dece.

„Jako je teško kada nemaš sa kim da podeliš svoj bol, a bol je veliki, neizdrživ. Zahvaljujem se onima koji su danas došli, mnogo mi znači kada vidim da moju decu nisu svi zaboravili“, kaže kroz suze majka Zorica i dodaje da je Nikola umesto da proslavi 17. rođendan sahranjen upravo na svoj rođendan 7. maja.

Zorica kroz suze priča da oseća da njena deca još uvek žive sa njom i da svaki put kada dođe da obiđe njihov grob oseća da je sa njima.

Otac Dragiša kaže da su mu NATO zločinci u jednom danu oduzeli sve što je voleo i čemu se radovao.

„Bio sam na granici u uniformi, čuo sam za autobus ali nisam znao da su moja deca i majka u njemu. Rekli su mi da moram kući, a ja sam osetio neki bol u stomaku. Osećao sam da se nešto desilo ali nisam se nadao takvoj vesti. Kada sam video dvorište puno ljudi i kad su mi rekli šta se desilo pao sam. Tada sam izgubio sve, supruga i ja smo ostali sami i jedino što me održava je to što ih obilazim i što živim zbog toga da ima nekoga ko će održavati njihove grobove“, kaže, vidno potrešen otac Dragiša.

Nikola nije želeo da ide od svoje kuće za vreme bombardovanja, voleo je svoje drugare i želeo da ostane sa njima u Gračanici ali je sudbina htela da ipak pristane da sa bakom i sestrom ode kod stričeva u Prokuplje. Tog kobnog prvog maja insistirao je da se vrati da svoj sedamnaesti rođendan proslavi sa svojim drugarima.

Nikolin najbolji drug Nebojša Milovanović, kroz suze priča da nikad neće zaboraviti Nikolu ali ni dan kada je dobio vest da je njegov drug stradao.

„Trebalo je da zajedno proslavimo njegov rođendan, a na dan rođendana smo umesto slavlja sahranili svog druga. Teško mi je i danas da pričam o tome, to je za mene bio veliki udarac. Pamtiću ga kao veselog dečaka i dobrog prijatelja“, kaže Milovanović koji od suza ne može da nastavi.

Nikola i Marija poginuli su vraćajući se sa svojom bakom iz Prokuplja, gde su kod strica pobegli iz straha od NATO bombi ali svo troje su život izgubili u autobusu Niš-ekspresa koji je raketiran 1. maja u mestu Lužane, kod Podujeva

Tačan broj poginulih u autobusu nikad nije utvrđen ali veruje se da je bilo između 40 i 60 putnika.

Izvor RTV Gračanica

Comments

Pročitaj još