Osnovni sud u Prištini odbacio je žalbe na odbacivanje optužnice i ocenio da su dokazi koje je prikupilo Specijalno tužilaštvo pribavljeni zakonito u slučaju, kako navodi Koha, terorističkog napada na kanal Ibar-Lepenac u Varagi. Osnovni sud je potvrdio optužnicu i ocenio da dokazi treba da se izvedu tokom suđenja, piše Koha.
Prvostepeni sud potvrdio je optužnicu Specijalnog tužilaštva za „teroristički napad“ na kanal Ibar-Lepenac izvršen 29. novembra 2024. godine.
Osnovni sud u Prištini ocenio je da, iz optužnice i dokaza, postoji osnovana sumnja da su braća J.V. i D.V. počinili krivična dela „Ugrožavanje ustavnog poretka uništavanjem ili oštećenjem javnih objekata i opreme“ u vezi sa krivičnim delom „Izvršenje terorističkog dela“ i „posedovanje oružja bez dozvole“.
Takođe se ističe da postoji osnovana sumnja da je J.V. počinio krivično delo špijunaže, a I.D. krivično delo nedozvoljenog posedovanja oružja.
„Iz ovih dokaza koji su gore istaknuti, do ove faze postupka, utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da su optuženi izvršioci krivičnog dela koje im se stavlja na teret optužnicom. Stoga, radi potpunog i pravednog utvrđivanja činjeničnog stanja, a samim tim i razjašnjenja materijalne istine, sud će tokom suđenja primeniti sve predložene dokaze i u skladu sa važećim odredbama, iz kojih će se dokaza na kraju ovog suđenja utvrditi da li postoji krivična odgovornost optuženih u vezi sa krivičnim delom koje im se stavlja na teret“, navodi se u odluci o potvrđivanju optužnice.
Za napad koji je izazvao prekid vodosnabdevanja u Mitrovici, Srbici i severnim opštinama, a koji je takođe ugrozio proizvodnju električne energije na Kosovu, neki od glavnih dokaza tužilaštva su prisustvo DNK optuženih u fitilju kojim je eksploziv paljen i zemlja pronađena na čizmama optuženih.
Advokat optuženog D.V. tvrdio je da je DNK veštačenje, koje je sprovela Naučna policijska služba u Rimu, zasnovano na mešovitim profilima i da ga ne treba uzimati u obzir.
Advokat Miloš Delević takođe je tvrdio da izveštaj američkog FBI-ja o podudaranju zemljišta ne treba tretirati kao validan dokaz, jer zemljište u tom području ima sličan sastav, nije poznato kada su tragovi nastali i da ove elemente treba tumačiti u korist optuženih.
Sud je procenio da ovaj dokaz treba ispitati tokom suđenja.
„U vezi sa DNK veštačenjem, sud procenjuje da, iako se u početku radilo o mešovitim profilima, dokazi pokazuju da su dodatne analize sprovedene u specijalizovanoj međunarodnoj laboratoriji, što je dovelo do individualizacije profila. Dokazna vrednost i pouzdanost ovog veštačenja biće predmet procene tokom suđenja i ne mogu se isključiti u ovoj fazi. U vezi sa geološkim veštačenjem, sud procenjuje da tvrdnje odbrane o nedostatku isključive veze ne isključuju automatski vrednost ovog dokaza, budući da prema dokumentima postoje uporedne analize koje povezuju zemljište sa mestom zločina. Dokazna težina ovog veštačenja biće procenjena tokom suđenja“, navodi se u odluci o potvrđivanju optužnice.
Na početku prvog ročišta u slučaju napada od 29. novembra 2024. godine, advokati su podneli redak zahtev – za izuzeće tužioca Bekima Kodraljijua, što je odbio glavni tužilac Specijalnog tužilaštva, Bljerim Isufaj, kao i Apelaciono tužilaštvo.
Slične žalbe su podnete Osnovnom sudu u Prištini, ali je sudija Veselj Ismaili utvrdio da nerazmatranje predloga odbrane nije osnov za odbacivanje optužnice.
„U vezi sa tužbom za neuspeh u prikupljanju dokaza u korist optuženog (alibija), sud smatra da je obaveza tužilaštva da prikupi dokaze i na štetu i u korist optuženog osnovni princip. Međutim, iz dokumenata proizilazi da su preduzete istražne radnje i da su dokazi pribavljeni, dok odbrana ima pravo da predloži i primeni dodatne dokaze, čak i u daljim fazama postupka. U ovoj fazi, neuspeh u prikupljanju nekih od predloženih dokaza ne predstavlja dovoljan razlog za odbacivanje optužnice, već se može razmotriti tokom sudske revizije“, navodi se u odluci.
Odbrana je takođe osporavala verodostojnost dokaza pronađenih u kući optuženih, jer prema njenim navodima, nije bilo svedoka tokom pretresa kuće optuženih.
Sud je procenio da odsustvo svedoka tokom pretresa može uticati na procenu verodostojnosti dokaza, „ali ne čini automatski pretres nezakonitim, posebno u hitnim okolnostima predviđenim zakonom“.
