• Početna>
  • Vesti>

Godišnjica od događaja u selu Račak; Marinković: To da se dogodio “masakr” i ratni zločin bila je laž; Kosovski zvaničnici odaju poštu

Foto Tanjug

Prošlo je 25 godina od događaja u selu Račak na Kosovu , kada je srpska policija napala pripadnike takozvane OVK, jer se u selu nalazilo jako uporište terorista. Dogodio se niz napada i ubistava pripadnika policije. Posle sukoba, predstavnik OEBS-a Vilijam Voker optužio je Srbiju za, kako je tvrdio, masakr nedužnih civila. To je bio povod za agresiju NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju. 

U selu Račak u noći između 14. i 15. januara 1999. godine počeo je sukob snaga bezbednosti sa pripadnicima takozvane Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

Srpska strana insistira na tome da su tvrdnje Prištine o “masakru nad civilima” u Račku laž i da je reč o sukobu sa pripadnicima borcima OVK,.

Akcija je usledila zbog saznanja da se u selu nalazilo jako uporište takozvane OVK, i da se na tom potezu dogodio niz napada i ubistava pripadnika policije.

Posle sukoba srpske policije sa albanskim ekstremistima u selu Račak usledila je optužba, na kojoj je posebno insistirao Vilijam Voker, da se dogodio “masakr nedužnih civila”.

Marinković: To da se u Račku dogodio masakr i ratni zločin bila je laž

Istražni sudija Danica Marinković, koja je tada radila na slučaju Račak, više puta je izjavljivala da je ocena Vokera da se u Račku dogodio masakr i ratni zločin bila – laž.

U najnovijem obraćanju ističe da je istina od samog početka bila poznata svima, pa i onima koji su doneli odluku o bombardovanju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, ali da im nije bila u interesu.

“Istina koju sam ja tada utvrdila kao istražni sudija, stoji i dan danas, a to je da u Račku nije bilo nikakvog masakra civila, već da je to bila legitimna akcija srpske policije nad teroristima tzv. Oslobodilačke vojske Kosova (OVK)”, rekla je Marinković za Tanjug.

Ističe da Voker nije sačekao da nadležni organi iznesu činjenice koje su utvrđene uviđajem, već je odmah medijima izneo svoju verziju događaja. Navela je, takođe, da su je tri dana sprečavali da uđe u selo, ali da je na kraju uspela uz pomoć i podršku policije, koja je obezbeđivala lice mesta.

“Formirala sam tim i 15, 16. i 17. pokušala da uđem. Pretili su mi stranci, nisu hteli da mi dozvole, pucali su na nas. Samo što uđemo u selo, oni otvore veliku vatru da smo morali da se povučemo, ali 18. januara uspeli smo da uđemo”, kaže Marinkovićeva.

Kada joj je dopušteno da uđe u Račak, kako ističe, nigde nikoga nije bilo. “Ni čoveka, ni životinja. Obišli smo celo selo, pronašli smo kuću u kojoj je bio njihov štab, u toj kući smo pronašli oružje, municiju, uniforme sa oznakom ‘UČK’, velike količine hrane, mašinu za kucanje i spiskove na kojima su bili navedeni vojnici koji su dežurali, koji su bili na bolovanju. Sve su to dokazi koji i dan-danas postoje”, rekla je Marinković.

Naglašava i da je Haški tribunal prihvatio istinu da nije bilo masakra u Račku. “Sve su to dokazi koje smo predočili i u Hagu, gde sam ja kao svedok odbrane bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića svedočila. Iznela sam dokaze, istinu koju sam ja utvrdila, ono što sam neposredno kao istražni sudija videla na terenu i na licu mesta i Račak je otpao iz optužnice. To je veliki uspeh i pobeda naše države”, ocenila je Marinkovićeva.

Prema rezultatima istrage državnog tima patologa, identifikovano je 37 lica. Poreklo tri lica nije razjašnjeno, pretpostavlja se da nisu bili muslimani.

Među stradalima bila je i jedna ženska osoba, kćerka zapovedanika takozvane OVK, koja je takođe učestvovala u borbama.

Parafinske rukavice pokazale su da su gotovo svi koristili oružje.  

Istrazi se, potom, priključio tim patologa iz Finske koji je predvodila Helena Ranta. Sledila je zajednička istraga. Ranta je osporila valjanost metode parafinske rukavice, kao zastareo.

Prilikom konferencije za štampu koju je držala u Prištini 17. marta, u prostoru OEBS-a, upotrebila je termin “zločin protiv čovečnosti”. Tumačila je da su žrtve bili civili, nenaoružani, jer, kako je tvrdila, “u džepovima nisu imali municiju”.

Ranta je kasnije izjavljivala da je Voker vršio pritisak na nju prilikom pisanja izveštaja i da misli da je očekivao da podrži njegovu interpretaciju.

U bombardovanju, koje je počelo 24. marta i trajalo 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture.

Tačan broj poginulih nikada nije objavljen, a procene se kreću između dve i po i tri hiljade ljudi.

Radosavljević: Znali smo da u selu nema civila, već da su tu samo teroristi

Govoreći o Račku penzionisani general policije Goran Radosavljević kaže da je sama akcija planirana na osnovu operativnih podataka i događaja na terenu.

“Akcija je pripremena dugo, to selo je bilo etnički čisto u njemu nije bilo Srba, ali smo imali dovoljno podataka za izvođenje akcije. Opservirali smo selo, i znali smo da u njemu nema civila, već da su tu samo teroristi smešteni u jednoj kući i u školi u selu Račak. Oni su očekivali naš dolazak, ali nisu znali kada”, rekao je Goran Radosavljević.

To što policija nije obezbedila lice mesta, tvrdi, nije uticalo na samu akciju.

Slučaj Račak bio je deo haške optužnica protiv nekoliko visokih zvaničnika Savezne Republike Jugoslavije, na čelu sa tadašnjim predsednikom Slobodanom Miloševićem, ali je tužilac odustao od tog dela optužnice.

Milošević je preminuo, a u procesima protiv Nikole Šainovića, Milana Milutinovića i generala Vojske SRJ – Hag je odustao od Račka.

Kosovski Albanci ovaj događaj nazivaju masakrom nad civilima.

Predstavnici kosovskih institucija danas će odati poštu stradalima, a ceremonija će biti održana u Memorijalnom kompleksu u Račku, dok će komemorativna ceremonija od 9.30 časova održaće se u Domu kulture u Štimlju.

Comments

Pročitaj još