Đurić: Želimo da SAD budu deo srpskog oporavka

Nadam se odličnoj saradnji i partnerskom odnosu. Srbija je iskreno opredeljena za otvaranje jednog sasvim novog poglavlja u odnosima sa SAD i to naše opredeljenje nije determinisano personalnim rešenjima u Beloj kući ili političkom kompozicijom u najvažnijim američkim institucijama, rekao je u intervju za “Politiku” novi ambasador Srbije u Americi Marko Đurić.

Kakvu saradnju očekujete s novom administracijom?

Mi smo otvoreni za prijateljsku saradnju i izgradnju bilateralnih odnosa sa svim demokratski izabranim nosiocima vlasti u SAD. Kada je reč o izabranom predsedniku Bajdenu, on je čovek koji je veoma dobro obavešten o prilikama u našem regionu i svestan je šireg konteksta odnosa na Balkanu. Podsetiću vas i da je predsednik Bajden ne tako davno bio naš gost u Beogradu, što je jedinstven slučaj u novijoj istoriji srpsko-američkih odnosa. 

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je prethodnih godina održavao odlične lične odnose sa članovima Kongresa i političarima iz obe partije. Sa izabranim predsednikom Bajdenom se dugo poznaje i svaki njihov susret kojem sam prisustvovao bio je odličan. Očekujem da ćemo na američkoj strani naići na jednaku zainteresovanost da se odnosi Srbije i SAD dodatno unapred kroz postojeće i eventualno neke nove okvire saradnje.  

Koji će biti vaši prioriteti na poziciji ambasadora Srbije u SAD?

Ja sam u SAD, između ostalog, da bih preneo da je Srbija danas priča o uspehu, oporavku i podizanju iz pepela, jer želimo da Amerika sa svojim kompanijama, inovacijama, naučnom zajednicom, pa i određenim vrednostima, bude deo tog oporavka. Srbija i SAD sledeće godine obeležavaju 140 godina diplomatskih odnosa. U tom periodu smo uglavnom imali odnose koji se mogu opisati kao prijateljski. Bili smo saveznici u dva svetska rata, a naše zemlje od početaka svoje novovekovne državnosti počivaju na istim ili veoma sličnim vrednosnim temeljima. Ameriku kakvu danas poznajemo gradilo je toliko znamenitih Srba i u njoj i danas živi veliki broj naših sunarodnika, da možemo govoriti i o srpskom doprinosu izgradnji američkog sna. 

Kako komentarišete naše odnose?

Naši odnosi su duboki i emotivni, a, kao i u svakom emotivnom odnosu, imali smo i uspona i padova. Hoću da kažem da je prirodno da naši odnosi budu veoma dobri i prijateljski, i na tome ću predano raditi, kao što ću činiti i sve da obične Amerikance bolje upoznam sa Srbijom i Srbima kako bismo jednom za, nadam se, sva vremena zatvorili sve mračne stranice naše i dalje relativno sveže istorije. Uostalom, ovde svi poštuju ekonomske rezultate naše zemlje, koja je prva po rastu BDP u vreme pandemije. Pa čak i lobisti drugih strana računaju sa činjenicom da Srbiju danas ne mogu da guraju kako su to činili u prošlosti. 

Spekuliše se da bi u dijalog Beograde i Prištine mogla da se uključi I Medlin Olbrajt?

Srbija nije u poziciji da bira sa kim će razgovarati. Naša opredeljenost za dijalog je iskrena i dosledna, i počiva, ne na emocijama, već na racionalnom sagledavanju naših državnih i nacionalnih interesa. Od pitanja ko će konkretno sa američke strane biti uključen u dijalog, daleko je važnije pitanje da li Srbija i SAD danas imaju veći kapacitet da pronalaze zajedničke interese i grade partnerstvo nego što su ga imale pre dve decenije. Svet se u proteklih dvadesetak godina suštinski izmenio i nadam se da će u novom geopolitičkom kontekstu naše dve zemlje biti spremne i sposobne da preurede međusobne odnose na način koji će i građanima Srbije i čitavom našem regionu otvoriti perspektive sigurnije i bolje budućnosti. Mi ćemo svakako istovremeno insistirati i na saradnji i na međusobnom uvažavanju. 

Mogu li se u nastavku dijaloga Beograda i Prištine očekivati pojačani pritisci SAD na Srbiju?

Međunarodno posredovanje u rešavanju zamrznutih konflikata je eufemizam za pritiske. Pritisci su oduvek pratili dijalog Beograda i Prištine. Ukoliko se međunarodni pritisci vrše kako bi se proces normalizacije odnosa učinio dinamičnijim, to koincidira sa interesom Srbije da se trajno otklone izvori nestabilnosti u našem regionu, kako bismo mogli da još snažnije generišemo zajednički ekonomski i društveni razvoj i ubrzamo proces evrointegracija. Međutim ako se pritisci vrše sa ciljem oktroisanja nekih rešenja kaja ne bi bila plod kompromisa i istinskog pomirenja, to nikome ne može doneti sreću na duže staze. Verujem da postoji zainteresovanost na međunarodnom planu da se problemi na relaciji Beograd-Priština reše, i mi smo tu konstruktivna strana, jer i naš je interes da u cilju regionalne stabilnosti, koja je važna i zbog perspektive budućih generacija u Srbiji i zbog ekonomskog napretka, imamo stabilan i bezbedan Balkan.

Jedno od ključnih pitanja u dosadašnjem dijalogu sa Prištinom je Zajednica srpskih opština. Očekujete li, kao neko ko je imao suštinski važnu ulogu u tim pregovorima, da će ona konačno biti formirana u neko dogledno vreme?

U pravu ste. Zajednica srpskih opština je ključni element Prvog briselskog sporazuma. Sve što je dogovoreno u tom dokumentu treba sagledavati u kontekstu ZSO, jer sporazum je koncipiran kao kompromis u kojem bi i Beograd i Priština učinili gest dobre volje i napravili iskorak koji bi nas u nekom trenutku u budućnosti mogao voditi nekim novim sporazumima. Priština je u tom smislu deklarativno iskazala spremnost na kompromis, ali u praksi godinama pokazuje da joj do kompromisa nije stalo. Bilo bi sa naše strane neodgovorno ukoliko bismo, i pored sve svoje spremnosti da mirnim i političkim sredstvima tragamo za rešenjima na Kosovu i Metohiji, učinili neke nove značajnije iskorake pre nego što Priština potvrdi da je kredibilan sagovornik i ispuni ono na šta se obavezala. ZSO je, moram da naglasim, trenutna nužnost i preduslov za nastavak procesa normalizacije, a ne koncept koji će trajno zadovoljiti Srbiju i Srbe na Kosovu i Metohiji ukoliko bude prilike da se razgovara o nekom trajnijem i sveobuhvatnijem rešenju.

Izvor: Politika

Foto: Privatna fotografija

Comments

Pročitaj još