• Početna>
  • Vesti>

Beljulj Bećaj: Pomirenje Srba i Albanaca kad prevaziđemo geostrateška stremljenja

Glavni kočničari sprovođenja Briselskog dijaloga su nosioci dijaloga, rekao je u razgovoru za  program Radio Kosovske Mitrovice, politički analitičar iz Prištine Beljuj Bećaj. On navodi da je potrebno doći do promena, kako nosilaca procesa dijaloga, tako i njegovog sadržaja , kao i drugih činilaca koji se odnose na međunarodnu zajednicu, koja je, kako kaže  bila „pasivni posmatrač svega ovoga što se dogodilo“.

„Kada je u pitanju ZSO postojala je početna zabluda koju je izneo nosilac dijaloga Hašim Tači ( koji je tada bio premijer) i tad je bio nosilac procesa dijaloga, i on je zajednicu uslovno rečeno „prodao“ kao nevladinu organizaciju koja se formira zbog Srba. Startna pozicija je bila obezvređujuća.  Ukoliko je NVO, kako je tobože rekao gospodin Tači, zašto bismo trebali imati međunarodni sporazum u Briselu. Radilo se o jednoj zabludi, prevari, i upravo tu je izbio kuršlus. Zbog toga je došlo kasnije, da se taj međunarodni sporazum analizira od strane Ustavnog suda Kosova koji je izneo svoje primedbe  i našao da se u 23 tačke prvobitni sporazum ne uklapa u Ustav Kosova. Upravo iz razloga što međunarodni sporazum predviđa da će reviziju sporazuma izneti Ustavni sud, došlo je do nepotrebnog zakašnjenja i neodgovornog odnosa kosovskih vlasti prema daljem toku procesa. Iznete  su primedbe, idemo u implementaciju, idemo u prvi draft, idemo i u drugi, jer treba i drugi draft da ide preko Ustavnog suda kako bi došli do konačnog rešenja. Nažalost, ovi koraci nisu učinjeni i sa druge strane stvorena je klima da će upravo Zajednica opština sa srpskom većinom biti bomba koja će rušiti kosovsku državu. Ja sam rekao i stojim iza toga, da zajednica ukoliko se ne shvata kao krajnji  cilj, već  kao instrument može biti trojanski konj, i zbog toga sam danas rekao da trebamo imati tu razliku. Ali, ne treba preuveličavati  kada je u pitanju formiranje zajednice ako da će se ona doživeti kao jedna fetišizacija, kao jedna glorifikacija kao  jedno rešenje koje će preuveličavati sva prava i rešenje i interese Srba na Kosovu. Ne, ona će biti zajednica koja će imati jedno zajedničko, unificirano telo, koj će eventualno biti u prilog interesu realizacije elementarnih prava građana, prema tome i Srba, počevši od jezika , kulture …

Bećaj navodi da u  kontekstu onoga što je zamišljeno ZSO se donekle razlikuje od NVO, ali smatra da ispunjava elementarne zahteve kada je u pitanju zdravstvo,  obrazovanje, kultura i ruralno planiranje.  „U ovim komponentama ima dosta samostalnosti  u smislu rešenja i realizacije prava Srba na Kosovu. Da li će to biti dovoljno? Ja mislim da je to stvar koja će se odnositi više na budućnost odnosa između insitiucija unutar Kosova. Ukoliko mi primenimo , a primenjujemo kartu Evropske zajednice o lokalnoj samopupravi ona omogućava i horizontalno i vertikalno saradnju ne samo opština na Kosovu, nego i sa opštinama iz Srbije.  U ovom kontekstu upotpunjava se mozaik mogućnosti realizacije prava Srba na Kosovu, utoliko pre ukoliko imamo jedan standardizovan poštovan odnos između primarne i sekundarne vlasti na Kosovu. Ukoliko to ima adekvatan balans ja ne vidim neku prepreku, ali ukoliko dođe do debalansa, dakle da lokalna vlast zapravo poprima kompetencije centralne vlasti, onda ćemo imati poremećene odnose unutar centralne i lokalne vlasti, što bi bilo na neki način da se može ugroziti unificiranost sistema i političkog delovanja na Kosovu“.

Smatra da Zajednica opština sa srpskom većinom ukoliko je cilj na način koji je naveo, imajući u vidu i primedbe koje su iznete od strane Ustavnog suda , onda ona ne da nije prepreka, već je neophodnost. Ona je međunarodna obaveza. „Ali, ukoliko se zajednica  doživi i zamišlja kao instrument za realizaciju cilja, to znači neko drugo rešenje, radikalnije rešenje. Koje će to biti, pitanje je daljih odnosa koji će se stvoriti unutar srpskog i albanskog miljea, unutar onih nosilaca dijaloga u ovom procesu i stepena uticaja međunarodne zajednice po tom pitanju“ navodi on.

On kaže da sada odgovornost stoji na srpskoj starni da se nastavi proces. „Ukoliko se ovo ukomponuje na način kako sam rekao, ja ne vidim opasnost, ali opasnost postoji  ukoliko primedbe Ustavnog suda i klauzula o tome da se po pitanju međunarodnog sporazuma izjašnjava Ustavni sud ne uzima u obzir, onda ćemo imati potencijalnu mogućnost rizika, kaže Bećaj.

Što se tiče života danas mladih Albanaca na Kosovu, navodi da su njihovi glavni problemi nezaposlenost, nizak stepen ekonomske razvijenosti,a glavna preokupacija kako pobeći s Kosova, za koje su rekli da bi dali živote.

„Njihov cilj je kako da pobegnu iz ove države. Sama činjenica sta oni žele je dokaz koliko su oni nezadovoljni ovim stanjem. Oni su zapravo na ivici strpljenja. Izgubili su nadu da će doći do promena. Omladina je taj stožer koji može imati jaku opoziciju prema vlasti. Ukoliko ta energija, taj mladalački polet, ta sinergija intelektualaca i omladine, nezaposlenih,  bude ostala na Kosovu šansa da se promeni stanje je moguće. Ukoliko ta energija ide vani, mi ćemo imati ovde samo ljude koji su bili nosioci vlasti, klijeneteliste, simpatizere, militante koji će neprekidno reproducirati svoju vlast, jer neće imati ko više da glasa ovde. Oni koji će biti nosioci eventualnih promena će biti vani.  Da li je to cilj zbog čega smo stvorili državu Kosovo? Nije. Zato sam ja bio zainteresovan da se na neki način traži alternativa za ovakvo stanje” kaže Beljuj Bećaj.

Kada će Srbi i Albanci da se pomire ?

Prvo, kad prevaziđemo geostrateška stremljenja, koja kao mora pritiska mozak živih, drugo kad shvatimo da  kulturni diverzitet nije mana, nego prednost u našim odnosima, i treće, ja ne verujem da do pomirenja mogu doći oni koji su uzročnici konflikta, promena rukovodstva je neophodna. Ukoliko ova tri kompleksna pitanja dobiju odgovore, onda ćemo imati i proces normalizacije odnosa koji će dovesti do pomirenja između Albanaca i Srba.

 

Izvor: Radio Kosovska Mitrovica

Comments

Pročitaj još