Šaćir Lutvija iz sela Krstac kod Dragaša proglašen je krivim u ponovljenom postupku za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Prizrenu tokom 1998. i 1999. godine.
Sudsko veće Osnovnog suda odredilo je Lutviji zatvorsku kaznu od 10 godina. Na ime sudskih troškova dužan je da plati 400 evra, a na ime oštećenih još sto evra.
„Nezadovoljni presudom imaju pravo žalbe“, naveo je postupajući sudija Osnovnog suda u Prištini.
Njegova advokatica Jovana Filipović najavljuje još jednu žalbu sledećoj sudskoj instanci.
„Sa naznakom da prvostepeni sud, u ponovljenom postupku, mora da preispita sve bitne činjenice koje se odnose uopšte na krivicu samog optuženog, na postupak identifikacije, kao i brojna druga pitanja na koja smo mi, kao odbrana, ukazivali tokom prethodnog postupka“, kazala je ona.
Advokatica smatra da u obnovljenom postupku pred Osnovnim sudom nije izveden nijedan novi dokaz.
„Svi predlozi odbrane odbijeni su od strane suda, smatrajući da nema potrebe da se isti izvedu. Dakle, u ponovljenom postupku, bez ijednog novog dokaza. Uprkos zakonskim ograničenjima i uprkos smernicama Apelacionog suda, sud je ponovo doneo odluku osudivši ga (Lutviju) na kaznu zatvora u trajanju od deset godina“, rekla je.
Najavila je novu žalbu odbrane na današnju, praktično ponovo potvrđenu presudu Šaćiru Lutviji.
„Mi ćemo se na ovu odluku žaliti. Očekujemo da će Apelacioni sud, kao i prethodni put, biti pravedan prilikom odlučivanja. Da će svoju odluku zasnivati na zakonu, kao i prethodni put, i da će ovog puta, za razliku od prethodnog, samo doneti jednu presudu koja će biti zaista u skladu sa zakonima, a ne u skladu sa ovakvim pravilima koje prvostepeni sud uzima kao usvojena, u smislu da ovo nije pojedinačni, sporadični slučaj da nakon ponovljenog postupka presuda osuđenim licima bude istovetna i u drugom stepenu“, zaključila je Jovana Filipović.
I u prehodom postupku Lutvija je takođe osuđen na deset godina zatvora. Međutim, posle žalbe odbrane, Apelacioni sud Kosova ukinuo je prvostepenu presudu zbog nedostatka materijalnih dokaza i kontradiktornih izjava svedoka, zbog čega je tražio i ponavljanje postupka.
U optužnici koju je protiv Lutvije podiglo Specijalno tužilaštvo navedeno je da je u vreme ratnih sukoba 1998- 1999. godine, u Prizrenu pojedinačno i u saizvršilaštvu sa drugim pripadnicima policije, dok je bio mobilisan, uniformisan i naoružan, prekršio norme međunarodnog prava. Kako je navedeno, postoji dobro osnovana sumnja da je u saizvršilaštvu izvršio krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Lutvija je prema optužnici „primenio represivne mere ubistva, hapšenja, premlaćivanja, maltretiranja i nečovečnog postupanja“.
Međutim, Adis Lutvija, sin optuženog, isticao je tokom postupka da su njegovog oca zamenili sa drugim policajcem u Prizrenu koji je na licu imao mladež.
Isto je tvrdila i advokatica Šaćira Lutvije Jovana Filipović koja je tokom postupka navodila da njen branjenik nije osoba koja je odgovorna za zločine navedene u optužnici, dodajući da je u to vreme u stanici policije u Prizrenu bio aktivan još jedan policajac sa belegom na licu, što je glavni detalj po kome su oštećeni identifikovali uhapšenog kao osumnjičenu osobu.
