Tokom debate o produžetku mandata švajcarskog kontingenta u okviru Kfora, poslanici Narodne partije zatražili su od ministra odbrane konkretan odgovor šta Švajcarska radi da zaštiti srpsku manjinu. Sednicu švajvarskog parlamenta su iz diplomatske lože pratili i predstavnici Ambasade Srbije u Bernu.
U švajcarskom parlamentu danas je, u okviru rasprave o produžetku mandata švajcarskog kontingenta u okviru Kfora do 2029. godine, prvi put jasno i eksplicitno otvoreno pitanje položaja i ljudskih prava Srba na Kosovu.
Iako je većina poslanika podržala nastavak švajcarskog vojnog angažmana u Kforu, debatu je obeležilo insistiranje poslanika Švajcarske narodne partije da se ne može govoriti o stabilizaciji prilika na Kosovu bez otvorenog razgovora o ugroženosti srpske zajednice.
Narodna partija se u načelu zalagala za što brži povratak švajcarskih vojnika kući i protivi se dugoročnom, praktično otvorenom angažmanu švajcarske vojske u inostranstvu. Međutim, tokom rasprave poslanici te stranke su naglasili da je mogućnost smanjenja ili okončanja prisustva Kfora direktno uslovljena stvarnim napretkom u bezbednosti i zaštiti ljudskih prava, posebno kada je reč o srpskoj manjini na Kosovu.
Upravo zato su poslanici Narodne partije oštro insistirali od ministra odbrane Martina Pfistera i predstavnika nadležnog parlamentarnog odbora da objasne šta Švajcarska konkretno preduzima u vezi sa kršenjem prava Srba.
Podizanju ove teme u parlamentu doprineo je i pripremni radni ručak Grupe prijateljstva Švajcarska–Srbija, održan dva dana ranije, kojem je prisustvovalo 14 članova švajcarskog parlamenta.
Na tom sastanku je, u razgovoru sa predstavnicima Ambasade Srbije i gostima koji su govorili o stanju na terenu, posebna pažnja posvećena položaju srpske zajednice na Kosovu, bezbednosti manjina i pitanju kako stvoriti uslove da prisustvo Kfora jednog dana više ne bude neophodno.
Poslanici tražili konkretan odgovor o zaštiti Srba
Pitanje položaja srpske zajednice najdirektnije su u raspravi otvorili poslanici Kristijan Imark, Roland Rino Bihel i Andreas Glarner.
Imark je najpre, u obraćanju izvestiocu Odbora za bezbednosnu politiku Andrei Krid, ukazao da postoji duga lista kršenja ljudskih prava nad srpskom manjinom na Kosovu, koju su dokumentovale i Ujedinjene nacije. On je zatražio odgovor da li je to pitanje bilo predmet rasprave u nadležnom odboru i kako komisija ocenjuje stanje ljudskih prava na Kosovu.
Odgovor Andree Krid pokazao je da položaj Srba nije bio jedna od centralnih tema rasprave u odboru. Ipak, ona je istakla da upravo takva pitanja potvrđuju značaj prisustva švajcarskih trupa na terenu, jer one prate situaciju i nastoje da pozitivno utiču na njen razvoj. Naglasila je i da je zaštita ljudskih prava jedno od osnovnih političkih načela njene stranke.
Roland Rino Bihel je potom zatražio da se rasprava ne zadrži na opštim ocenama, već da se jasno kaže šta je Švajcarska do sada konkretno uradila u ovoj teškoj situaciji. U odgovoru je ponovo naglašena uloga švajcarskih vojnika na terenu, njihov blizak kontakt sa lokalnim stanovništvom i činjenica da uživaju poverenje i poštovanje u okviru mirovne misije.
Najdirektniji pritisak na vladu usledio je kada se Kristijan Imark obratio ministru odbrane Martinu Pfisteru. On je podsetio da je ministru prethodne nedelje dostavio spisak dokumentovanih kršenja ljudskih prava na Kosovu i naglasio da se ne radi samo o apstraktnim „tenzijama između etničkih grupa”, već o konkretnim kršenjima prava koja kosovske vlasti vrše nad srpskom manjinom. Pitanje je formulisao direktno: posle 27 godina međunarodnog prisustva, šta se konkretno čini da se takve nepravilnosti i kršenja prava spreče?
Ministar Pfister je odgovorio da Švajcarska deluje u dva pravca. Prvi je spoljnopolitički, kroz intenzivne napore da se unapredi stanje ljudskih prava na Kosovu, uključujući i Soloturnski proces, koji treba da doprinese konkretnom napretku. Drugi je delovanje trupa na terenu. Pfister je naglasio da švajcarske snage ne zastupaju ni kosovsku ni srpsku stranu, već sprovode mandat Ujedinjenih nacija, koji predviđa unapređenje ljudskih prava i očuvanje bezbednosti.
Andreas Glarner je dodatno zaoštrio raspravu, ocenivši da objašnjenja o “praćenju” stanja ljudskih prava nisu dovoljno konkretna. On je zatražio odgovor šta se zaista preduzima kako bi se sprečilo uznemiravanje i maltretiranje manjinskih zajednica. Pfister je priznao da postoji niz spoljnopolitičkih mera o kojima ne može detaljno da govori, jer nisu u njegovoj nadležnosti, ali je naglasio da samo prisustvo Kfora predstavlja važan preduslov za unapređenje stanja ljudskih prava i poštovanje garancija prema svim zajednicama.
Na taj način je rasprava dobila jasnu političku dimenziju: upravo kršenja prava srpske manjine i nestabilnost na terenu postali su jedan od argumenata za nastavak prisustva Kfora, ali i za pitanje šta Švajcarska konkretno radi kako bi se stvorili uslovi da se to prisustvo jednog dana smanji ili okonča.
Švajcarska produžava mandat, pitanje Srba ulazi u parlamentarnu debatu
Švajcarski parlament je na kraju podržao produžetak mandata Sviskoja do 2029. godine. Za vladin predlog glasala je većina poslanika, dok su protiv bili poslanici Narodne partije.
Vlada Švajcarske tvrdi da je nastavak prisustva u Kforu neophodan jer je situacija na Kosovu i dalje nestabilna, naročito na severu. Kao razloge za nastavak misije navodi očuvanje mira i stabilnosti, sprečavanje pogoršanja prilika koje bi moglo imati posledice i po Švajcarsku, kao i značaj međunarodnih mirovnih misija za švajcarsku bezbednosnu politiku.
Narodna partija, s druge strane, smatra da švajcarski vojnici ne treba da ostanu u inostranstvu bez jasnog vremenskog okvira i da se mora postaviti pitanje troškova i svrhe tako dugog angažmana.
Ipak, najvažnija politička poruka današnje rasprave jeste da je pitanje položaja Srba na Kosovu i Metohiji prvi put jasno ušlo u raspravu u švajcarskom parlamentu.
U debati o Kforu više nije bilo reči samo o tome da li švajcarski vojnici treba da ostanu ili da se vrate kući. Otvoreno je i pitanje šta treba učiniti da bi njihov povratak uopšte bio moguć: zaustavljanje pritisaka na srpsku zajednicu, poštovanje ljudskih prava, bezbednost manjina i deeskalacija na terenu.
Za Srbiju i srpsku zajednicu na Kosovu to predstavlja značajan pomak: tema ugroženosti Srba prvi put je izneta pred švajcarski parlament kao jedno od ključnih pitanja bezbednosti i stabilnosti na Kosovu.
