• Početna>
  • Vesti>

Protojerej Đorđe Stefanović: Žene trpe nasilje jer nisu samostalne; kad nema poboljšanja, imaju slobodu da takav brak prekinu

Nedostatak obrazovanja, crkvenosti, vaspitanja i ljubavi prema bližnjima jesu tačke u kojima se nasilje ukorenjuje, a crkva kroz svoju duhovnu delatnost, kroz organizovanje predavanja i duhovnih tribina, kroz davanje podrške žrtvama porodičnog i rodno-zasnovanog nasilja, može mnogo toga da uradi na polju suzbijanje te društvene pošasti – poručio je gostujući u program Radija Kosovska Mitrovica protojerej Đorđe Stefanović, novopostavljeni arhijerejski namesnik mitrovački.

Protojerej Đorđe Stefanović od nedavno je u Kosovskoj Mitrovici. Nakon dve godine svešteničke službe u Lipljanu, a onda i šest godina provedenih u Prizrenu, došao je u grad u kome je kako kaže, našao ono što mu je u prethodnim parohijama nedostajalo – crkva puna naroda.

„U Prizrenu je bilo svega desetak Srba koji su živeli u samom gradu i to su uglavnom stariji ljudi. Dosta je tamo Albanaca, Goranaca, Turaka, Egipćana, Torbeša i to je velika zajednica u kojoj zaista svi žive zajedno. Ali najviše mi je nedostajala puna crkva. Svi ti ljudi u Prizrenu su dolazili redovno na liturgije, ali nije bilo punih crkava. Ovde me posebno raduje i uliva nadu to što su sve crkve i manastiri puni“ kaže otac Đorđe i ističe da crkve u mnogo većim gradovima nego što je Mitrovica, nemaju toliko naroda koji prisustvuje bogosluženjima.

Govoreći o nasilju, sa posebnim osvrtom na porodično i rodno-zasnovano nasilje koji jesu okosnica višegodišnje saradnje Eparhije raško-prizrenske i kosovskometohijske sa Populacionim fondom Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNFPA), otac Đorđe kaže da ne postoje niti okolnosti, niti povod usled kojih bi crkva opravdala bilo kakav oblik nasilja.

 “Bilo kakva vrsta nasilja je nešto što crkva ne odobrava.  Hristos nas uči da nas spaja ljubav. Naši bližnji nisu samo naši prijatelji, porodica.. Bližnji su i  oni koji se ne slažu sa našim mišljenjem, koji nisu iste nacije, boje kože ili vere kao mi…Čoveku je bližnji svaki čovek” poručio je otac Đorđe.

Naš sagovornik ističe da je u svakom čoveku ikona Hristova, i ako bližnjega posmatramo tako, ako na čoveka gledamo kao na Bogočoveka, postavlja se pitanje kako onda uopšte  možemo da povredimo nekoga bilo fizički, bilo psihički, bilo verbalno. A žena, prema njegovim rečima, zauzima jako bitno i jako visoko mesto u samoj crkvi.

“Počnimo od Presvete Bogorodice. Ona je nama donela Spasenje. Ona nam je donela Bogočoveka Hrista. Ona je ta koja je u svoju utrobu smestila Onog koji je nesmestiv, koji je širi od nebesa. U Blagovestima, mi shvatamao da je ona rodila Hrista svojom voljom. Ona je ta koja kaže: “Neka bude volja Tvoja”. Dakle ona pristaje, a mogla je i da odbije” objašnjava otac Đorđe poziciju u kojoj je i sam Gospod dopustio ženi mogućnost da bira, što znači da u situaciji u kojoj proceni da su okolnosti u kojima se nalazi nepovoljne za nju, ona može i ima slobodu da te okolnosti promeni.

Prema njegovom mišljenju, lik Bogorodice jeste izvanredno važan za poimanje odnosa koji crkva zauzima prema ženi, a on je prepun uvažavanja, poštovanja i što je najvažnije – ljubavi. A da bi to ljudi shvatili, da bi takav princip primenili i na nekom malom, individualnom planu, neophodno je upoznati ih sa tim. Duhovni rad sa ljudima kroz duhovna predavanja i uz pomoć medija, otac Đorđe ocenjuje kao veoma  učinkovit.

“Ono što crkva može da uradi  jeste da održava predavanja, da učestvuje u emisijama i naravno, u razgovoru sa parohijanima, poput nekog psihijatra,  ako sazna da postoji neki problem u porodici, on može da ih umiri, da ih nauči kako se to nasilje ne bi desilo. Ako se desilo, može da kroz razgovor pokuša da spreči da do toga ponovo dođe” kaže otac Đorđe.  

Ako se nasilje kontinuirano ponavlja i krene da ugrožava ženu i ostale članove porodice, onda postoji Crkveni sud gde je moguće razvesti takav brak u kome se nasilje dešava.

“Međutim, problem u ovim našim manjim mestima je taj što žene nisu samostalne, često ne rade pa nemaju ni mogućnost izbora i onda žene ostaju u nekim zajednicama i prinuđene su da trpe nasilje. Često misle sramota je prijaviti nasilje, misle da se to dešava i nekom drugom pa ne prijavljuje, i sa te strane je veoma važno ohrabriti ih da prijave. Od zajednice mora da dođe – ne osuda, već pomoć, utočište, nada” priča otac Đorđe i kaže da je i sam više puta bio u situaciji da mu se obraćaju žene sa ovakvim problemom.

“Jako je teško to. Najveći je problem to što nema gde da ode, nije samostalna, nema posao, ne može da ostavi decu, biće osuđivana… To se desilo jednom ili dva puta, da može, da uspe da se reši. Ali negde nema povratka i pomoći, osim da se ta žena savetuje da se taj brak i bilo kakav odnos sa nasilnikom prekine” naglašava  otac Đorđe i dodaje da tu stupa na snagu saradnja institucija gde je jako važno ekonomski situirati takvu ženu.

Smatra da bi takav pristup automatski uticao na smanjenje procenta nasilja u društvu.

“Neko zloupotrebljava to što je neko nemoćan…On je nemoćan fizički ili mentalno ili ekonomski, a neko je spreman to da iskorišćava”.

Otac Đorđe vidi veronauku kao odlično polje za edukativni rad sa mladima i na polju preventivnog delovanja ali i davanja podrške deci koja trpe neko porodično nasilje.  Takođe, tu se može kod mladih raditi na razvijanju empatije, koja će žrtvi koristiti jer že imati na koga da računa.

“Kao u priči o milostivom  Samarjaninu.. Da li i mi vršimo nasilje ako znamo da se nasilje dešava a mi samo prolazimo jer to nije  bitno za nas, nije deo naše porodice, ne želimo da se mešamo? Mislim da mi na neki način tada učestvujemo u tome. Verunauka je vrlo važna i može se mnogo toga uraditi. Valjalo bi i u školama organizovati predavanja mimo nastave na temu nasilja na internetu, nasilja u porodici i svih oblika nasilja kojima su deca danas izložena. Ona imaju mnogo problema i iskušenja, ali nemaju odgovore” ističe otac Đorđe.

Upoznajući se sa aktivnostima pretežno umetničkog sadržaja,  koje su zajedničkim snagama u proteklom periodu organizovale eparhija i UNFPA, protojerej Stefanović kaže da je odlično što tako nešto postoji.

“Odlična je i ova poslednja izložba fotografija i mural, odlična je i predstava “Polomljeno rebro”… Ova organizacija i ovakvi projekti su jako dobri jer bude svest u ljudima da se to dešava, onda da ti – kojima se to dešava – imaju slobodu da izađu iz toga”.


Slikari Vuk Đurić i Petar Aleksić i Nadica Đorđević (UNFPA)

Ono što je najvažnije poručiti, smatra naš sagovornik,  jeste da hram Svetog Dimitrija ima pet sveštenika koji su uvek raspoloženi da saslušaju i da daju duhovnu podršku.

“I ne samo naša crkva. Imamo mi i monaštvo i više manastira i uvek mogu doći po neki savet, na isposvest, po neku reč utehe…” poziva otac Đorđe.

 Sveto pismo, dodaje na kraju,  nije zastarelo, nije tradicionalističko. Naprotiv ono je uvek aktuelno, uvek savremeno i svevremeno jer govori o odnosima među ljudima uz primere kakvi bi oni trebalo da budu na opštedruštvenu korist.

Izvor i foto: Radio Mitrovica sever

Comments

Pročitaj još