• Početna>
  • Vesti>

Zajednički nam je interes očuvanje hrišćanskih vrednosti

Naša država visoko ceni stav Svete stolice da ne priznaje tzv. nezavisnost Kosova i nadamo se da će na tom stavu istrajati.

Vek od uspostavljanja diplomatskih odnosa Srbije i Svete stolice nedavno je obeležen u srpskoj prestonici izložbom koju čine vredna arhivska dokumenta, delovi prepiske najviših predstavnika države i papa, odluke o pomaganju Katoličke crkve u Srbiji, između ostalog i u domenu školstva. Jubilej će biti proslavljen i u Vatikanu, takođe tematskom izložbom „Srbija i Sveta stolica 1878–1914”, koja će na Pontifikalnom lateranskom univerzitetu u Rimu biti otvorena danas. Mada se, kao i nekoliko drugih vatikanskih univerziteta, Univerzitet Lateranenzis nalazi u Rimu, odnosno Italiji, on suštinski ima eksteritorijalni status i smatra se delom vatikanskog prostora, objašnjava u razgovoru za „Politiku” ambasador Republike Srbije pri Svetoj stolici prof. dr Sima Avramović.

– Zato će izložba biti otvorena pod zastavama Srbije i Svete stolice, uz intoniranje naše i pontifikalne državne himne, koja se ponekad naziva i papskom himnom. Sto godina od početka rada diplomatskih misija Srbije i Vatikana u Rimu i Beogradu navršilo se prošle godine, ali se taj događaj obeležava s malim zakašnjenjem zbog pandemije kovida 19. Izložbu je u prilično kratkom vremenu pripremio Državni arhiv Srbije, uz veliko zalaganje direktora dr Miroslava Perišića i njegovog tima – napominje prof. dr Sima Avramović.

Kako vidite odnose Republike Srbije i Svete stolice danas? Šta su najveći potencijali međudržavne saradnje?

Odnosi Srbije i Svete stolice veoma su korektni i dobri, ali prostora za njihovo dalje usavršavanje ima dosta. Pored unapređenja političkih kontakata, veliki prostor je već sada otvoren za saradnju u oblasti kulture, naučnoistraživačkog rada i obrazovanja. Ova izložba predstavlja samo prvi korak, koji nagoveštava i moguću institucionalnu saradnju s našim univerzitetima. Osim toga, jedan broj naših studenata već studira na pontifikalnim univerzitetima, uglavnom na poslediplomskom nivou, i ti mladi ljudi predstavljaju budući oslonac i garant novih oblika saradnje. Neki od njih su značajno doprineli i u pripremanju ove dve izložbe i njenog vrlo kvalitetnog kataloga.

Da li i država, poput Srpske pravoslavne crkve, stavlja akcenat na rešavanje spornih pitanja iz perioda Drugog svetskog rata?

Nesporno je da ima još uvek otvorenih pitanja koja su od podjednakog značaja za SPC i za našu državu. Neka od njih će morati da se sagledavaju ne samo kroz njihovu političku dimenziju već i kroz odgovarajuća stručno-naučna istraživanja. Tome dosta može doprineti nedavna odluka Svete stolice da se u Vatikanskom apostolskom arhivu, koji se dugo nazivao Tajni arhiv, proširi krug dokumenata koji mogu biti od značaja za potpunije sagledavanje teških istorijskih vremena, čemu imaju pristup i naši istraživači.

Šta će biti vaši prioriteti na mestu ambasadora Srbije pri Svetoj stolici?

Pored saradnje u već pomenutim oblastima, naš prioritet je izgrađivanje poverenja, što boljih, čvršćih i češćih bilateralnih, pa i ličnih odnosa, što je preduslov za sve drugo. Naša država visoko ceni stav Svete stolice da ne priznaje tzv. nezavisnost Kosova i nadamo se da će na tom stavu istrajati. Neophodno je neprestano podsećati da je naš zajednički interes očuvanje hrišćanske baštine, hrišćanskih vrednosti, pa i samo opstajanje hrišćanstva. U svakoj prilici se mora govoriti o tome koliko je ugroženo naše stanovništvo i srpsko kulturno nasleđe na KiM, koje predstavlja i deo opštehrišćanske i evropske tradicije.

Kakve su vaše ingerencije kada je reč o međucrkvenim odnosima? Da li Sveta stolica, ali i Srpska pravoslavna crkva, s predstavnicima drugih crkava komunicira direktno ili i preko ambasadora tih zemalja?

Odvojenost države i crkve ne znači i zabranu bilo kakvog njihovog dodira. Naprotiv, savremeni trend i u Evropi je tzv. kooperativna odvojenost države, crkve i verskih zajednica. No, nezavisno od te teorijske podloge, normalno je da se odnosi između državnih i crkvenih poslenika prepliću, naravno bez neposrednog mešanja u sferu onog drugog. Dakako, to ne znači i zabranu razmene mišljenja i o najdelikatnijim temama, pogotovo onima koje imaju širu nacionalnu konotaciju. S druge strane, crkve održavaju svoje međusobne kontakte, naši crkveni velikodostojnici su više puta boravili u Vatikanu, pa i obrnuto, a neke najavljene posete vatikanskih zvaničnika nisu se održale zbog pandemije kovida 19. Nadamo se da bi se relativno skoro mogla realizovati poseta jednog visokog zvaničnika Svete stolice Srbiji, a naš ministar spoljnih poslova Nikola Selaković će, prilikom dolaska na otvaranje pomenute izložbe, imati i susrete u Vatikanu na najvišem nivou.

Koliko je dolazak pape u Srbiju državno, a koliko crkveno pitanje, budući da je rimski papa i predstavnik države, ali i poglavar Rimokatoličke crkve?

To je nesumnjivo delikatno pitanje i za državu i za crkvu. Naša država se nedvosmisleno izjasnila kroz nekoliko puta ponovljenu izjavu predsednika Vučića da takvu posetu želi da vidi. Naša SPC ima veoma dobre kontakte s Rimokatoličkom crkvom, koje je naročito unapredio Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, još dok se nalazio na položaju mitropolita zagrebačko-ljubljanskog. Sve to svakako može doprineti njegovim češćim susretima s vatikanskim zvaničnicima na visokom nivou, što već samo po sebi predstavlja važan domet, nezavisno od toga da li će do posete pape Srbiji u dogledno vreme doći ili ne.

Izvor Politika

Foto MSP Vatikan

Comments

Pročitaj još