• Početna>
  • Vesti>

Nagrada “Grigorije Božović” za 2020. dodeljena Enesu Haliloviću

Književna nagrada „Grigorije Božović“ za 2020. godinu pripala je književniku Enesu Haliloviću, za snagu i vrednost tradicijske etike oživotvorene u njegovim pripovetkama i romanu Ljudi bez grobova. Ovakvu odluku doneo je žiri u sastavu: Dragiša Bojović, Andrijana Živanović i Mileta Aćimović Ivkov (predsednik žirija), na završnom sastanku 18. maja 2021. godine. Nagrada, koja se sastoji iz novčanog dela, povelje i plakete sa likom Grigorija Božovića, Enesu Haliloviću biće uručena na svečanosti u Domu kulture ,,Stari Kolašin“ u Zubinom Potoku u petak, 11. juna 2021. u 12.00. Ova nagrada dodeljuje se za delo ostvareno u duhu proze Grigorija Božovića, a dodeljuje je Dom kulture „Stari Kolašin“ u Zubinom Potoku. U nastavku donosimo obrazloženje žirija.

“Kada dočita ovaj uzbudljiv, dinamičan i potresan roman čitalac se može prisetiti njegovog početka u kome se, u vidu poetičkog znanja, kazuje o važnosti i neizbežnosti prošlosti – jer se taj iskaz-teza istavlja i u njegovoj završnici: „čovjek, koja god vrata otvorio, kud god krenuo, pa makar bio zakovan i za stolicu, neminovno nabasa na prošlost“.
Takvim samosvesnim piščevim gestom uokviravanja romaneskne pripovesti može da bude podstaknuti čitalačko zapažanje o kružnoj kompoziciji i veoma složenoj strukturi i razvijenom sadržaju romana, u čije se tematsko središte postavlja i grana arhetipska priča o ocu, zlu i zločinstvu, odrastanju i razvoju, ljubavi, žrtvi i krajnjem smislu. Sve se to dramatično začinje „u svijetu krvnih osveta i prevelikog ponosa“. U svetu čije je središte novopazarski kraj koji se u romanu situira kroz odabrane rubne prostorno-geografske slike, tradicijski običajni poredak i njegov neumoljivi etos, potom i kroz izmeštenost i socijalnu marginalizovanost junaka koji, kud god išli i šta god činili, bivaju obeleženi rodnim fatumskim žigom i raspinjani snažnim i intenzivnim unutarnjim psiho-emotivnim porivima i strastima. Time se sržno opredeljuju da budu gubitnici, patnici i stradalnici.
Enes Halilović je u žanrovski određenije profilisanom romanu o razvoju lika Ljudi bez grobova uspeo da zasebnom i specifičnom tematsko-motivskom delokrugu saobrazi jezičko izražajni kompleks; da različite teme, postupke i narativne rukavce skladno i funkcionalno oživotvori i sjedini u vanredno uzbudljivoj priči. Potom da u nju ulije i raznorodne metanarativne segmente, kakvi su: citati, komentari, poređenja, aluzije, reminiscencije i druge međutekstovne reference. Jednostavno rečeno, da širinu tematskog zahvata životno i uverljivo sažme u jedinstvo patničke istorijsko-egzistencijalne vizije u čijem je središtu večita zagonetka čovekove sudbine. Da to učini toliko umešno i ubedljivo da čitalac poželi da se toj privlačnoj priči znatne životne snage, sa uvećanom koncentrisanom pažnjom i emotivnim trepetom, iznova posveti. Zadovoljno vrati.
To je za dobar roman uvek bila najveća preporuka.”

Izvor: Radio Kosovska Mitrovica

Foto: Laguna

Comments

Pročitaj još