Vladika Teodosije o crkvenom životu u danima pandemije

Vladika raško-prizrenski i kosovskometohijski Teodosije uputio je danas pastirsko pismo sveštenstvu, monaštvu i verujućem narodu o crkvenom životu u danima pandemije i vanrednog stanja. U pismu, vladika Teodosije ističe da će se liturgijski život crkve i nadalje odvijati bez izmena, da se osvećenje vodice pred Vaskrs neće obavljati u domovima parohijana, kako je dosad rađeno, već u crkvi, pa će se ona dostavljati parohijanima po potrebi. Takođe, vladika poziva vernike da savesno postupe, kada je u pitanju dolazak u hram i pristupanje Svetom Prićešću. U istom pismu, vladika Teodosije kaže da će se u vreme trajanja epidemije, crkvena zvona oglašavati tokom celog dana, od 8 do 20h, na svaka dva sata, u trajanjun od po pet minuta, kao podsetnik na neophodnost molitve u ovim teškim danima.

Pismo vladike Teodosija, prenosimo u celosti.

“Suočeni sa epidemijom virusa korone i merama koje nadležne institucije preduzimaju u cilju njenog suzbijanja na teritoriji Centralne Srbije, Kosova i Metohije, osećamo arhipastirsku odgovornost da se obratimo sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu naše bogospasavane Eparhije.

Crkva Hristova vekovima se suočavala sa brojnim epidemijama, pošastima, ratovima i drugim nesrećama, u kojima su zdravlje i životi njenih vernika i svih drugih ljudi bili ugroženi. To su uvek bila vremena kada je trebalo pokazati veru, vratiti se Bogu i bližnjima u ljubavi i praštanju, ali i pomoći onima koji stradaju. Još od ranih vekova zabeleženo je da su hrišćani među prvima u velikim epidemijama pomagali bolesnima, brinuli se o sahranjivanju postradalih, neretko izlažući i svoje živote neposrednoj opasnosti. Za Crkvu Hristovu ovakva stradanja uvek su bila i poziv na pokajanje i obnovu naše hrišćanske vere u Hrista kao jedinog Spasitelja i iscelitelja duša i tela naših. U Evanđelju po Luki (21.11) Gospod kaže svojim učenicima: „I zemljotresi veliki biće po mjestima, i biće gladi i pomori, i strahote i znaci veliki biće s neba“. U svemu tome naša vera u Hrista nas blaži obećanjem da se sve to „ima zbiti“, ali da ništa što se događa nije bez čudesnog promisla Božijeg koji nas upravlja večnom životu, koga okušamo već i sada, ovde, kao Crkva Hristova. Zato nas Gospod stalno upućuje da ne živimo u strahu i brigama, već da činimo što do nas stoji da popravimo okolnosti u kojima živimo, duboko se uzdajući u spasenje i pobedu nad smrću, koje imamo jedino u Njemu. Treba da znamo da od stradanja u ovom svetu i veku ima samo nešto opasnije, a to je da izgubimo našu veru i nadu u živoga Boga, vaskrslog Hrista. Upravo je vreme Velikog Posta period u kome se svakodnevno podsećamo na stradanja Hristova i Njegovo Vaskrsenje i pobedu nad smrću i zato postom i molitvom treba da se krepimo da bismo hrabro, dostojanstveno i odgovorno prošli i ovo kušanje i pokazali se sinovima svetlosti i ljubavi Božije.

Ovom prilikom želimo da ohrabrimo naš verni narod, pozivajući sve da se još više utvrdimo u veri koja nas je vekovima održala i očuvala kao narod Božiji na ovim blagoslovenim prostorima i damo nekoliko pastirskih uputstava u vezi bogoslužbenog i svetotajinskog života naše Eparhije u ovom periodu:

  1. Crkva Hristova je stalni sabor Boga i vernog naroda, jer i Gospod kaže „gde su dvojica ili trojica sabrani u moje ime i ja sam među njima“ (Mt. 18.20). Zato će se i u ovom periodu gde god postoje mogućnosti i dalje služiti u hramovima Sveta Liturgija, a u našim manastirima odvijati i sva ostala bogosluženja. Crkve neće biti zatvarane i ko god želi da primi Svete Tajne bilo na bogosluženju ili na drugi način, neće mu biti uskraćivano. Usled mogućeg širenja bolesti, ostavljamo našim vernicima da po sopstvenoj savesti, kako prema sebi, tako i prema svojim bližnjima (posebno onim starijim i bolesnim) rasude kako da učestvuju u životu Crkve, poštujući odredbe nadležnih institucija o ograničenju okupljanja. Ne zaboravimo, Liturgija nije samo bogosluženje, već i naše služenje bližnjima, te pozivamo parohijske sveštenike da posebno sa mlađim vernicima vode računa o starijim parohijanima kojima je potrebno da se obezbedi hrana ili druga vrsta pomoći. Uvek treba da se rukovodimo pravilom da se naša ljubav prema Bogu meri i našom odgovornošću prema bližnjima i da lična odvažnost i vera nikada ne sme da ugrozi one oko nas. Svi koji iz raznih razloga nisu u mogućnosti da redovno učestvuju u bogosluženjima, dobro je da kod kuće čitaju molitve iz molitvenika sa svojim bližnjima i tako učestvuju u životu Crkve.
  2. Ovo je vreme kada parohijski rad treba još više intenzivirati i u ovakvim specifičnim okolnostima. Sveštenici bi trebalo da preko svojih parohijskih internet sajtova ili društvenih mreža svakodnevno poučavaju svoje vernike, hrabreći ih i podstičući da vreme povećane izolacije koriste na duhovno usavršavanje i molitvu. Svojom revnošću i dostojanstvom sveštenici treba da budu primer svojim vernicima.
  3. Budući da je Veliki post vreme blagosiljanja svete vodice po kućama, zbog postojeće epidemije, sveštenici neće po uobičajenoj praksi obilaziti domove parohijana, već će za potrebe svoje parohije osveštati vodu u hramu i obezbediti da svako od vernika koji želi može da je dobije u crkvi, ili će mu u slučaju nemoći biti dostavljena do kuće.
  4. Predlažemo da se crkvene službe, kao što su: krštenja, venčanja, opela i sahrane obavljaju u prisustvu porodice i najuže rodbine.
  5. Crkvena zvona su vekovima po predanju naše Crkve bila podsetnik na molitvu, simbol našeg pouzdanja u Božiju pomoć i blagoslov. Otuda nalažemo da i u našoj Eparhiji, kao što je slučaj u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i drugim, u svim parohijskim i manastirskim hramovima u periodu od 8 do 20 časova, u vremenskom intervalu od 2 časa, zvone zvona (u trajanju od 5 minuta) do okončanja epidemije. Neka nas zvona opominju na molitvu koju posebno tada treba da upućujemo Gospodu.
  6. Po svim hramovima gde se služe redovne službe (Božanska liturgija, večernja, jutrenja) savetujemo da sveštenik po otpustu pročita molitvu za izbavljenje od epidemije (koju je sastavio svjatjejši Patrijarh Rumunski Danilo (prilog 1). Ovu korisnu molitvu i vernici sami mogu da čitaju u svojim svakodnevnim obraćanjima Bogu.
  7. U vreme trajanja epidemije nalažemo da se privremeno prekine primanje posetilaca i gostiju u manastirima, a monasima i monahinjama da umnože svoje molitve za zdravlje i spasenje svih.
  8. U svim ostalim pitanjima života treba se rukovoditi po odredbama naše Crkve, kao i sanitarnim i bezbednosnim uputstvima nadležnih institucija, odgovorno se odnoseći prema drugima.

Posebnu blagodarnost izražavamo svim lekarima i medicinskom osoblju koji ulažu veliki trud da pomognu najugroženijima. Bog neka ih ukrepi u njihovom delu i primi njihovu žrtvu ljubavi kao jedan od najlepših primera kako služiti Bogu i bližnjima u ovakvom vremenu.

Bog da vas blagoslovi i ukrepi molitvama Svete Bogorodice, Pećke Krasnice, Sv. Kralja Stefana Dečanskog, Svetih arhiepiskopa i episkopa pećkih, Sv. Joanikija Devičkog, Petra Koriškog i svih svetih prosijavših na prostorima naše Eparhije raško-prizrenske.”

Izvor: Eparhija raško-prizrenska i kosovskometohijska

Comments

Pročitaj još