Ubrzanje igre i promene pravila doprineli su razvoju rukometa, ali su temelj uspeha i dalje dugoročan rad, disciplina i kvalitetna selekcija, ocenio je legendarni rukometni golman i trener Zoran Tuta Živković. On je pred publikom u Gračanici nakon otvaranja ovogodišnjeg Grafesta govorio i o zlatnim generacijama jugoslovenskog rukometa i izazovima savremenog sporta.
Kako je Živković naglasio odmah nakon projekcije filma „NepobeDIV“ u Gračanici, vrhunski rezultati ne dolaze slučajno, već su posledica planskog i višegodišnjeg rada.
„Treba da napravite dugogodišnji sistem. Najmanji ciklus je olimpijski ciklus, traje četiri godine. Treba da radite svakodnevno, treba da imate dobre igrače, dobro rukovodstvo saveza i kluba. Mnogo toga treba da se postigne da bi se jednog dana bilo olimpijski pobednik i svetski prvak. Podrazumeva se, bez discipline nema uspeha. Puno rada, puno truda, nije lako“, rekao je on.
Talentovane generacije koje su obeležile istoriju
Govoreći o generacijama koje su obeležile istoriju rukometa, podsetio je da je Jugoslavija uvek imala izuzetno talentovane igrače.
„Naša zemlja je uvek imala talentovane rukometaše. Imali smo nekoliko dobrih generacija, a ta generacija koja je osvajala medalje bila je u tim trenucima najbolja na svetu, čim su bili olimpijski pobednici i svetski prvaci“, dodao je.
Tuta Živković se posebno osvrnuo na naporan rad i svakodnevne treninge koji su bili neophodni kako bi se izbegle povrede i postigli vrhunski rezultati.
„Teško je svaki dan trenirati dva puta dnevno, od dva do tri sata svaki trening. Morali smo stvarno da budemo spremni da ne bi došlo do nekih teških povreda. I u to vreme, kada smo mi osvajali te trofeje, malo igrača je bilo povređeno“, naveo je.

Olimpijsko zlato u Minhenu 1972.
Podsetio je i na istorijski uspeh sa Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine, kada je rukomet prvi put uvršten u olimpijski program.
„Mi smo prvi pobednici Olimpijskih igara – rukometna reprezentacija Jugoslavije“, istakao je, nabrajajući imena igrača koji su činili tu generaciju.
Govoreći o kasnijim generacijama, u kojima su bili i Veselin Vujović, Mile Isaković i Jovica Cvetković, ocenio je da je teško praviti poređenja.
„Mislim da su to dve generacije koje su bile izvanredne. Smatram da su to dve najbolje generacije u istoriji jugoslovenskog rukometa“, rekao je on.
Slabljenje školskog sporta kao veliki problem
Kao jedan od ključnih problema današnjeg sporta u Srbiji Živković je identifikovao slabljenje školskog sporta i sve veću zavisnost od privatnih klubova.
„Danas je školski sport slabiji nego nekada. Nekada je školski sport bio izvanredan. Imali smo dobre nastavnike fizičke kulture i dobre uslove za rad. Danas, ako nemate novca da dete ode u školu fudbala, rukometa ili košarke, ne može da se bavi sportom“, upozorio je.
Zaključujući, poručio je da talenat sam po sebi nije dovoljan za vrhunske domete.
„Bez obzira na talenat, bez puno rada, kvalitetnog rada ne može da se postigne rezultat u vrhunskom sportu. Mora ceo tim da funkcioniše. Morate imati sistem koji svi mogu da prihvate“, kazao je Zoran Tuta Živković.
