U Prištini, u crkvi posvećenoj Svetom Nikoli, proslavljen je praznik. Liturgiju je sa sveštenstvom služio mitropolit raško-prizrenske eparhije Teodosije.
Crkva Svetog Nikole u Prištini stradala u martovskom pogrom 2004. oživljava iz godine u godinu, naročito o prazniku posvećenom ovom svetitelju. Na hramovnu slavu došli su raseljeni Prištevci i vernici iz srpskih sredina na centralnom Kosovu da prisustvuju liturgiji i pričešću. Domaćini su prerezali slavski kolač.
“Evo braćo i sestre i ovaj hram u kome smo se sabrali i on je stradao i bio zapaljen i rušen i posle svega toga napušten, ali ono što je jedanput posvećeno Bogu to pripada Bogu a Bog ne dozvoljava da ono što je u njegovo ime podignuto i njemu posvećeno i svetitelju koji je ugodio gospodu, to mesto ne može da zamre i to mesto budući da je pretvoreno u ruševine ono ponovo se obnavlja, ponovo vaskrsava”, kazao je mitropolit Teodosije u obraćanju vernicima.
Nostalgiija i radost povratka
Među okupljenima radost što su tu, ali i nostalgija za prošlim vremenima, naročito onima koji su Prištinu morali da napuste posle rata.
Srđan Pantić koji danas živi u Gračanici priseća se da je sve porodične svečanosti obavljao u ovoj crkvi, a nakon rata 2003. tu je krstio sina.
“Ovaj dan je veći nego što je sam praznik Sveti Nikola, dan kada se okupljamo svi – prijatelji, ljudi koji su živeli nekada ovde, porodica. To je znak da ćemo da ostanemo ovde, da trajemo i postojimo. Ovo je mučenička crkva, pamtim je i kada je bila upaljena, pamtim je i kada je bila zatvorena i pamtim kada sam slavio slavu na stepeniku crkve, kad nije bilo sveštenika. Danasnji dan je ispunjen, puno ljudi u crkvi, to je vera da se vratilo, da možemo da živimo i opstanemo”, kaže Srđan Pantić.
Svoje najbolje godine i detinjstvo u Prištini je proveo i Aleksandar Čolić. Kaže da u ovu crkvu dolazi često.
“U Prištini sam non stop, u crkvi Svetog Nikolaja. Drago mi je što je došao ovoliki broj ljudi i nadam se da će ih biti još više. Dolazak meni budi neko sećanje. Ja sam živeo ovde, ovde sam išao u školu, najlepši deo detinjstva i života proveo sam u Prištini”, kaže Čolić.
U Prištinu godinama unazad dolaze i vernici iz centralne Srbije. Doduše, ove godine u nešto manjem broju. Ono što im prvo upada u oči je da se Priština dosta promenila.
“U Prištinu sam dolazio pred 1999. godine, a u novije vreme nisam. Prvi put sam sada došao. Malo mi je neobično jer nema srpskog naroda. Izgrađeno je mnogo. Ovde (u crkvi) je predivan osećaj. Ipak je to poseban događaj, zato sam i došao na slavu”, kaže Ivan Spasov iz Obrenovca.
“Idealan je osećaj, ima naroda. Sestra i zet su mi ovde, on je sveštenik. Mnogo je značajno da dođemo, emotivno je, jer i ja sam sa Kosova iz Kosovske Kamenice”, kaže Dragica Spasov.
Teodosije: U hramove se vraćaju oni koji su silom izbegli
Mitropolit raško-prizrenske eparhije Teodosje kazao je u besedi da „Gospod upućuje svoje reči onima koji mu sleduju”.
„Ne uči ih kako da se oslobode ovog tereta zemaljskog, jer je on rekao, uzmite krst svoj, ponesite ga, jer ga nećete sami nositi. Gospod će nam pomoći da nosimo svoj krst, svoje breme, jer njegovo breme je lako, njegov jaram je blag. Nije kao jaram ovoga sveta i breme ovoga sveta. I Gospod ih upravo uči da u krotosti, u smirenju, oni koji su siromašni duhom… Znači da oni koji nisu gordi, koji se ne uzdaju u sebe, u svoju pamet, u svoju snagu, u svoje prijatelje, saveznike ovde na zemlji, nego se uzdaju u Gospoda, koji je moćan, koji je silan, koji je stvorio ovaj svet i upravlja ovim svetom, i u tom smirenju i krotosti oni su blaženi, jer su siromašni duhom i svu svoju nadu imaju na Gospoda. Šta više, ako nešto imaju i poseduju, ne smatraju to za svoje, nego da su to dobili na dar od Gospoda i njemu blagodare“, dodao je on i podsetio da je „malo je onih danas koji su se obogatili izobiljem zemaljskim, a da to bogatstvo i zaslugu pripisuju Gospodu“.
„I onda, budući takvi, sve prisvajaju sebi, sebično, samoljubivo, sladostrastno, slastoljubivo, hoće sami oni da uživaju“, rekao je.
Mitropolit je okupljenima, a pre svega domaćinima koji danas slave krsnu slavu, čestitao je praznik. Podsetio je da u ovaj grad dolaze vernici na praznik.
“I na ovakvom mestu kao što je Priština, Južna Mitrovica, Prizren, Đakovica i Peć, Vučitrn i Uroševac, i mnogi drugi gradovi gde imamo naše hramove, imamo naše sveštenstvo, ali nažalost u tim gradovima nema naših vernika ali i oni koji su silom prilika izbegli, otišli sa svojih ognjišta i svojih domova oni se vraćaju, vraćaju se upravo u ove naše hramove, da bi se ovde podsetili ko su šta su jer ovo je njihov dom, onaj očev dom”, kazao je mitropolit u besedi.
Crkva Svetog Nikole u Prištini podignuta je 1833. godine na temeljima srednjovekovnog srpskog manastira. Bila je mesto okupljnja, venčanja, krštavanja pravoslavnih vernika. U martovskom pogromu 2004. godine hram je zapaljen, a kupola i svod srušeni, dok su zidno slikarstvo, ikonostas i crkvena arhiva teško oštećeni ili potpuno uništeni. Crkva je obnovljena sredstvima vlade Kosova u period od 2005. do 2008. godine.
