Advokatica Bojana Srbljak upozorila je na loše stanje u kosovskim zatvorima, naglašavajući da njen klijent, osuđeno lice srpske nacionalnosti, ne dobija adekvatnu medicinsku negu, te da mu se uskraćuju lekovi srpskih proizvođača. Takođe je kazala da je pritvorenicima ograničeno korišćenje telefonskih poziva i kantine, uprkos tome što porodice uplaćuju novac. Sa druge strane, predstavnici institucija kažu da je stanje u kosovskim zatvorima bolje nego u zemljama regiona.
Srbljak je istakla slučaj svog klijenta koji služi zatvorsku kaznu, a boluje od karcinoma. Kako tvrdi, terapija mu kasni, oduzima se, a medicinsku dokumentaciju ne dobija. Zbog toga su se i pritvoreno lice i ona žalili upravi zatvora, nadležnim sudovima, pa i instituciji Ombudsmana.
„Pisala sam i određene zahteve Vrhovnom sudu, to još stoji, čekamo odluku. Zatražila sam pomoć i od Ombudsmana, gde sam jasno stavila do znanja da je došlo do grubog kršenja ljudskih prava, čak i zbog toga što je on iz naprednog nivoa, u kom je bio, kažnjen i vraćen u osnovni nivo. Navodno su mu pronađeni lekovi. On je težak bolesnik koji ima konstantne bolove i koji mora da pije lekove protiv bolova, bilo to u tri ujutru ili u pet ujutru. Vraćen je, da kažemo, uz obrazloženje da je prokrijumčario lekove i da je veća količina tih lekova protiv bolova pronađena kod njega u sobi“, kaže Srbljak, naglašavajući da su u pitanju lekovi koje je dobio od zatvorskog lekara.
Uskraćivanje terapije je ravno ubistvu, upozorila je advokatica na konferenciji o stanju u korektivnim ustanovama na Kosovu, koju je organizovao Centar za zastupanje demokratske kulture (ACDC).
„Vi sami znate da, ukoliko ustanova nema mogućnosti da leči teško bolesne osuđenike i pritvorenike, ona je u obavezi da dozvoli da se leče sa slobode i u centrima koji su sposobni da im obezbede to lečenje. Držati onkološkog bolesnika bez terapije ravno je ubistvu. Oni su unapred osuđeni na smrt, samim tim imamo kraj ovde.“
U poslednje dve godine, naglašava, lekovi sa srpskom deklaracijom nisu dozvoljeni u kazneno-popravnim ustanovama na Kosovu, iako za to ne postoji nikakva zvanična uredba.
„Dođe porodica iz centralne Srbije, donese lekove, oni ih vrate i kažu: ‘Ne može, lek ima srpsku deklaraciju, ne može da prođe’. Mislim da bi trebalo da dobijemo zvaničnu uredbu, ukoliko postoji, da ti lekovi ne mogu da se prime. Takođe, dodatni problem je što su pojedini lekovi, zamene sa slovenačkom, hrvatskom ili nekom drugom deklaracijom, petostruko skuplji. Imate određene lekove za dijabetes koji sa srpskom deklaracijom koštaju oko pet ili šest evra, dok sa drugom deklaracijom ili od drugog proizvođača dostižu cenu i do 45 ili 50 evra. Ti lekovi se ne obezbeđuju pritvorenicima. Koliko sam ja upućena, u mojim slučajevima znam da se ne obezbeđuju“, tvrdi Srbljak.
Osim toga, kaže ona, pritvorenicima bi korišćenje kantine trebalo da bude omogućeno u roku od 48 sati nakon uplate, međutim, u praksi to nije slučaj.
„Šta se dešava sada? Novac koji se uplati čeka se mesec, mesec i po, nekad i do dva meseca. U čemu je problem? Mi nemamo odgovor. Problem postoji, problem se ne rešava, ali nemamo odgovor ni od Korektivne službe, ni od kazneno-popravne ustanove. Niko ne odgovara na to. Drugi problem je pravo na poziv. To se konstantno ponavlja – sudija prethodnog postupka tvrdi da je zahtev odobren, zove se uprava, uprava kaže: ‘Nije, mi čekamo sudiju’. Očigledno je da ne postoji koordinacija između sudije i uprave“, kazala je ona na konferenciji u Prištini.
Osim ovih navoda, pojedini učesnici koji su insistirali na anonimnosti svedočili su o medicinskom i higijenskom zapostavljanju zatvorenika srpske nacionalnosti, kao i o višečasovnom fizičkom maltretiranju.
Malja: Bolje nego u zemljama regiona
Na ta svedočenja reagovala je predstavnica Kancelarije Ombudsmana na Kosovu, Šćipe Malja, koja je istakla da je medicinska dokumentacija pritvorenika poverljiva i da o tome ne bi trebalo komentarisati na ovom skupu. Međutim, prethodno je i sama potvrdila da su „jedva pronašli lekarku“ koja bi obavljala preglede zatvorenika. Nju je, kako navodi, angažovala upravo NVO ACDC uz podršku Unmika.
Ipak, uprkos priznanju da je stanje u pojedinim zatvorima loše, Malja kaže da je situacija, u poređenju sa zemljama u okruženju, znatno bolja.
„Situacija je mnogo bolja u Republici Kosovo. To ne znači da nema mesta za rad i poboljšanje, ali mi smo vidljivo bolji od država u regionu. U drugim državama nismo imali mogućnost da posetimo zatvorenike, kao što je Severna Makedonija, koja to nije dozvolila, kao ni Srbija, sa kojom nemamo ni komunikaciju da dobijemo informacije šta se dešava sa uhapšenim licima koja se nalaze u tim zatvorima“, rekla je ona.
Dibrani: Nije idalno, ali…
Isto tvrdi i Ismailj Dibrani, direktor zatvora Kosova, koji kaže da su korektivne ustanove na Kosovu najbezbednije institucije, te da su razvijenije i sa boljim uslovima nego u okruženju.
„Mi znamo da to stanje nije idealno, ali ako govorimo o osobama koje krše zakon, mogu da vam kažem da se u zatvorima na Kosovu svako lice, bez obzira na nacionalnost i nezavisno od krivičnog dela koje je počinilo, tretira dostojanstveno, na osnovu međunarodnih pravila, zakona i uputstava koja važe u našoj državi.“
Kaže da se rad korektivnih ustanova nadzire od strane deset domaćih i međunarodnih organizacija. Ističe da poslednji izveštaji potvrđuju da ne postoji nijedan slučaj zloupotrebe lica koja se nalaze u zatvoru.
„Naravno, svaka zabrinutost koja dolazi od porodica tretira se sa velikom ozbiljnošću. U svakoj istrazi ili slučaju, posmatrači koji dolaze iz Euleksa prisutni su od početka istrage do njenog kraja. Nema tajnih istraga, već je svaka istraga otvorena onoliko koliko zakon dozvoljava“, kaže Dobruni.
Direktor zatvora navodi da se u 11 korektivnih ustanova na Kosovu trenutno nalazi blizu 1.800 pritvorenih i osuđenih lica. Kapacitet pritvorskih centara predviđen je za 2.700 osoba.
