Srpska Pravoslavna Crkva i pravoslavni vernici danas proslavljaju praznik Svetog Nikolu – jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja koji važi za zaštitnika putnika, moreplovaca, ribara, splavara i dece. Poznat kao Nikoljdan – najčešća je srpska krsna slava i slavi je veliki broj porodica. Danas, prema narodnoj izreci, jedan deo Srba proslavlja Nikoljdan, a drugi deo gostuje.
Ovaj dan podseća vernike na vrline Svetog Nikole – ljubav, saosećanje i velikodušnost.
Sveti Nikola je uzor hrišćanske dobrote, zaštitnik je pomoraca, a mnoge crkve posvećene njemu, uključujući manastire i kapelice, često su bile mesta na kojima su se pomorci molili za sigurnost na moru.
Sveti Nikola se slavi u vreme velikog božićnog posta, te vernici za ovu slavu pripremaju uglavnom posnu trpezu.
Na trpezi koja se priprema na Nikoljdan, često se nalazi riba, koja simbolizuje pomorsku zaštitu koju je Sveti Nikola pružao.
Pomagao je i tešio narod, širio veru, pravdu i milosrđe, donosio utehu, mir i dobru volju. Dobra dela činio je tajno, sakriven od bilo čijeg pogleda. Iz njegovog dobročinstva proistekla je legenda o Deda Mrazu, zbog koje u mnogim zemljama deca na Nikoljdan dobijaju poklone.
Običaji koji se praktikuju na ovaj dan variraju od regiona do regiona, ali su zajedničke teme uvek ljubav, velikodušnost i okupljanje porodica.
U mnogim delovima Srbije, Nikoljdan je vreme kada domaćini pozivaju rodbinu i prijatelje, priređuju trpeze i zajedno slave.
Upokojio se u starosti, 6. decembra, odnosno 19. decembra 343. godine.
Njegove mošti i danas počivaju u Bariju, u crkvi svetog Nikole, koju su u njegovu slavu podigli građani.
Veruje se da je sveti Nikola povratio vid Stefanu Dečanskom, a da je ovaj srpski kralj u crkvi u Bariju poklonio ikonu svetitelja, na kojoj se i zasniva današnja predstava svetoga Nikole u celom svetu.
Ta se ikona smatra čudotvornom.
