U Domu kulture u Gračanici danas je promovisan trideset četvrti broj časopisa za književnost, umetnost i kulturu „Vidovdanski glasnik“. Glasnik koji decenijama unazad predstavlja svetionik kulturnog i duhovnog života na Kosovu i ove godine donosi bogat i žanrovski raznovrstan sadržaj.
U fokusu najnovijeg broja Vidovdanskog glasnika su kulturno-istorijski osvrti, ali i savremeno stvaralaštvo. Čitaoci imaju priliku da se upoznaju sa ekskluzivnim intervjuom profesorke Bisere Penčeve o vizantijskoj kulturi, dok istoriografski segment osvetljava sudbinu prištinske jevrejske porodice Baruhović, kao i lik i delo pravnika Bogdana Radenkovića koga je obradio politikolog i saradnik Stefan Filipović. Kroz analize rada Narodnog pozorišta u Prištini i glumački portret Anike Grujić, časopis nastavlja da dokumentuje vitalnost srpske pozorišne scene u specifičnim uslovima. Urednici časopisa, Živojin Rakočević i Žarko Milenković, naglasili su na promociji da „Vidovdanski glasnik“ nije samo hronika prošlih vremena, već živi prostor za dijalog i afirmaciju savremenih autora, da iskažu svu svoju slobodu.
– Vidovdanski glasnik je zapravo godišnji mozaik naše kulturne, duhovne, narodne i životne stvarnosti. Vidovdanski glasnik je jedna od definicija kako izgleda naša sloboda i ono što je možda još važnije, kako izgleda kreativnost u okvirima slobode ili neslobode koju mi imamo. Vidovdanski glasnik zahvata sve te centralne teme koje su nam se dogodile, ali i otvara pitanja šta je to naša perspektiva i može li se bez ovakvog načina rada, bez dubine civilizacijske i istorijske dogoditi da imamo ovakvu vrstu časopisa? Naše snage su ovolike i ovaj Vidovdanski glasnik je zapravo izraz naše snage, ali tu dolazi do još jednog važnog trenutka koji mi, koji smo ovde u Domu kulture, prizivamo već deceniju, a to je pojava kritike u našim životima. Pojava kritičkih tekstova, pojava istoričara umetnosti, i tu sam zahvalan i Nebojši, i Galeriji, i svim ljudima koji prilaze. Imamo li ljude koji o tome kritički mogu da pišu? Imamo li ljude koji će da nam kažu: budi tu i tu bolji, ovo nije dobro, pa makar nas sve to bolelo?
I to je taj trenutak u kom se u getu dešava čudo da se pojavi istoričarka- istoričarka umetnosti koja piše o likovnoj izložbi, Prolećnom salonu, da se pojavi Sonja Jerković koja piše o Petru Kostiću, izložbi Petra Kostića, da se pojavi Dragomir Kostić koji dirne divno i čudesno delo našeg profesora Zorana Pavlovića, da se pojavljuju ljudi koji imaju snage da iskorače iz sebe tako što će sebe pogledati sa distance i što će nas pogledati sa distance i što će reći: ova poezija, ovaj koncept, ova ovaj način predstavljanja bi možda mogao da bude drugačiji ili nije dobar. Tako da Vidovdanski glas- glasnik sadrži u sebi sav taj neki opšti trud, život, kreativnost i na kraju krajeva, desi se jedan trenutak u našoj, da kažem uslovno, redakciji, tu gde svi zajedno radimo, kada sve te papire od Vidovdanskog glasnika stavimo na pod i kada pogledamo sve te tekstove i i kada razmišljamo o tome gde će ići slika sa kolonije Jesen u Prizrenu, ili gde će ići neki tekst i da li mu je baš tu mesto, ili da li uopšte može da uđe u Vidovdanski glasnik. Onda znamo da mi putujemo za svojom lepšom životnom idejom i da je to naša ideja koja kaže: čoveče, u korice 30 i kog broja? 34. 34. broja stao je život jedne zajednice koja je okružena mržnjom i koja nema načina da odgovori sem dobrotom, sem snagom, sem kreativnošću – rekao je direktor Doma kulture u Gračanici Živojin Rakočević predstavljajući novi broj Glasnika.
Pored radova eminentnih profesora i književnika, u ovom broju su sabrani i najuspešniji stihovi savremenih pesnika, kao i radovi sa likovnih kolonija „Jesen u Prizrenu“ i Vidovdana.
Kao trajno svedočanstvo našeg trajanja, trideset četvrti „Vidovdanski glasnik“ još jednom dokazuje da kultura na ovim prostorima iznova pronalazi načine da poveže tradiciju, istoriju, slobodu i moderni stvaralački izraz.
