“Sredoposnica, šaraljalka, strašnik, mladica…”. Ovo su izrazi Srba iz Orahovca i Velike Hoče, a svi opisuju drevni običaj koji je karakterističan samo za ovaj deo Kosova i Metohije – naročita tehnika “šaranja” vaskršnjih jaja – proces oslikavanja koji je daleko zahtevniji i počinje danima pre Velikog četvrtka. Zapravo, već je počeo. Viši naučni saradnik Instituta za srpsku kulturu Priština – Leposavić, dr Aleksandar Pavlović objašnjava da je ovaj običaj sve do 1999. bio prisutan na širem prostoru Prizrena, a da za tehniku crtanja nisu dovoljni samo veština i znanje, već i dosta strpljenja.
U četvrtoj nedelji ili na sredini Velikog ili Časnog posta koji pravoslavne vernike uvodi u najveći hrišćanski praznik – Vaskrs, žene iz Orahovca i Velike Hoče specijalnom tehnikom počinju da crtaju po jajima koja će kuvati i farbati na Veliki četvrtak. Znači, crtanje je, ovde, već počelo.
Viši naučni saradnik Instituta za srpsku kulturu Priština – Leposavić, dr Aleksandar Pavlović kaže da je reč o retkom narodnom običaju koji je sve do 1999. godine bio rasprostranjen u široj oblasti Prizrena, ali da je nakon progona Srba ostao još samo u Orahovcu i Velikoj Hoči.
“U četvrtoj nedelji uskršnjeg posta, na Sredoposnicu, uvek u sredu, počinju da se šaraju jaja u Velikoj Hoči i Orahovcu. Na Sredoposnicu se pre svega šara jaje ‘čuvarkuća’, ili ‘strašnik’ kako se tamo kaže. Ono je namenjeno za kuću, domaćinstvo jer se veruje da će ono u narednom periodu – od Uskrsa do sledećeg Uskrsa čuvati ukućane od svega zla, nedaća, bolesti”, kaže Pavlović.
Nakon što se oslika “čuvarkuća”, prema sačuvanim običajima domaćice mogu da “ošaraju” još jedno ili dva jaja.
“Ona se isto nazivaju ‘strašnik’, a namenjuju se za zaštitu vinograda, polja, useva… Dakle, sa istom zamišlju se šaraju tako da kao što ono prvo jaje čuva kuću, ova bi trebalo da čuvaju polja i useve”, navodi ovaj istoričar.
Običaj je da se jaja oslikavaju sve do poslednje nedelje posta, kada sledi proces kuvanja, odnosno farbanja.
“Praksa u Velikoj Hoči i Orahovcu je da se uskršnja jaja boje na Veliki četvrtak, dok je Veliki petak rezervisan da se taj dan ne radi ništa upravo iz poštovanja prema Hristovim mukama koji je na Veliki petak i razapet”, precizira Pavlović.
Tehnika “šaranja” vaskršnjih jaja
Karakteristično za šaranje vaskršnjih jaja u Velikoj Hoči i Orahovcu jeste tehnika koja se koristi, a zatim i simboli.
“Tradicionalno je u upotrebi kod Srba u ova dva naselja ‘šaraljarka’, odnosno predmet uz čiju pomoć se, uz upotrebu vojska, jaja šaraju. Predmet je napravljen od grane vinove loze, dela lima i pamuka. Grančica služi kao drška, na vrh se stavlja parče lima u obliku kljuna. Zagrevanjem na vatri sveće, vosak se stavlja u ovaj limeni deo i jaja se šaraju tako što vosak kada se otopi teče niz ovaj kljun i tako se nanose šare na jaja”, objašnjava Pavlović koji je i autor više naučnih studija o životu Srba na Kosovu i Metohiji.
Dodaje da je običaj da vaskršnja jaja u ovim mestima obično šaraju žene, a da je to zanat koji zahteva znanje, veštinu, ali i strpljenje.
Dodaje da se često na jajetu koje se šara na Sredoposnicu crtaju posebni simboli koji su u službi zaštite porodice.
Najčešće je to krst kao simbol hrišćanstva, ali ima i drugih motiva.
Sve ih povezuje Vaskrs.
Hrišćanski motivi i običajni simboli
Pavlović napominje da se često koriste i oni simboli koji ukazuju na drevni koren praznika, a vezuju se za običajno-obredne prakse iz starih prolećnih kultova.
“Na jajima možemo sresti i simbole sa biljnim i životinjskim motivima. Imamo simbole cveća, zelenila, ali i ptica, poput pauna koji i kod Srba, ali i u drugim kulturama simbolizuje život i večnost”, otkriva ovaj naučni saradnik.
Među motivima vaskršnjih jaja sreću se i antropomorfni likovi. Svaki ima posebno značenje, posebno kada je reč o likovima devojaka.
“Jaja koja se tako šaraju nazivaju se ‘mladice’ i namenjuju se neoženjenim momcima. Kada dođe Uskrs daruju se neoženjenim momcima iz uverenja i sa željom da se u narednom periodu ožene”, navodi dr Aleksandar Pavlović.
