• Početna>
  • Vesti>

“Pokondirena tikva”: Svaka komedija je pomalo tužna, ako to nije onda je cirkus

Foto: Radio Mitrovica sever

Predstava Narodnog pozorišta Priština  „Pokondirena tikva“ Jovana Sterije Popovića u adaptaciji Aleksandra Mihailovića i režiji Milana Karadžića, izvedena je sinoć pred publikom u Zvečanu.

Sala Doma kulture „Trepča“ bila je ispunjena do poslednjeg mesta. Gledalište je   salvama smeha i aplauzima ispraćalo komične bravure Anike Grujić koja je maestralno iznela lik savremene kosovske Feme iz Gornje Gušterice, usamljene udovice izgubljene između izvorno negospodskog,  ali čestitog, radničkog porekla i besmislenih zahteva savremenog, urbanog društva kome ona očajnički želi da pripada. To je put od najlntimnijeg sebešovinizma, do olakšanja koje donosi povratak u našu ličnu autohtonu rasnu, robusnu, ali iskrenu seljačku prirodu.

A potkovana žaba je uvek dobar temelj za kvalitetnu komediju. Tako je bilo pre dvesta godina kada je Sterija pisao o vojvođanskoj Femi, tako je i danas kada Instagram avatar preuzima identitet jedne kosovske žene koja ne shvata šta bi trebalo tačno da uradi da bi bila voljena i prihvaćena. Fema ili f_ema, kako ona instistira da je zovu, je karikaturalni prikaz nesreće i duboke tuge koja se pretvara u grotesku kada negira da joj je samo potrebna ljubav, ali i u katarzu kada se ispostavi da joj svi ti – nekada nobles, a sada džetset simboli, ne donose ništa sem društva prevaranata.

Predstava je do samog kraja komedija, ali u peripetiji, monologom lajf kouča Dr Agiše i Feminim suzama, cela priča dobija jedan ozbiljniji i razneženi ton….

„Ne postoji komedija koja nije tužna. Ako je komedija samo komedija, onda je to cirkus“ rekao je glumac Milan Vasić, koji se u predstavi pojavljuje u liku Dr Agiše.

„Ovde kroz lik jedne male žene, ne pokazujemo jednu malu ženu, već sve nas koji želimo da budemo neko drugi, koliko to ne valja, koliko je zapravo dobro biti ponosan na svoje poreklo, na ono šo jesi i da ne treba tražiti hleba preko pogače“.

Primećuje da publika reaguje na te komične momente baš onako kako se i očekuje, ali da na kraju shvata i uozbilji se, pravilno reagujući na priču lajf kouča o dvoličnosti moralno poštenih, kao i na Femin prvu iskreno iznetu suštinsku želju – ja hoću da vidim svet, ali i da taj svet vidi mene.

Posebno mu je drago, kaže, što nakon „Ženidbe“ koja je igrana 70 puta i oborila je sve rekorde gledanosti u ovom pozorištu, odrađena je još jedna predstava koja ima savršeno častan cilj – da nasmeje one koji se retko smeju.

„Ova komedija je došla u pravom trenutku jer vidim da se narod  u poslednje vreme malo smeje i mislim da je publika na Kosovu i Metohiji dobila savršenu komediju, koju ćemo, daće Bog, igrati svuda po Kosovu i Metohiji, pa i u najmanjem selu u kome živi deset ljudi koje ćemo nasmejati. Možda i oborimo rekord gledanosti“.

Prezadovoljan je jer su premijera i prva repriza donele nešto što, kaže, dosad se nije desilo – da se na početku igranja, traži karta više.

„Reakcije su savršene. To je mnogo aplauza, mnogo smeha na otvorenoj sceni, i nema ničeg lepšeg za glumca. Mi se držimo za ovaj narod ovde. I gledaće to publika i u centralnoj Srbiji, i treba da gleda, da vidi šta mi to radimo, ali mi pre svega igramo za ovaj narod ovde i zato ja ne odlazim iz ovog pozorišta, iako sam imao mnogo ponuda – ne idem i neću otići nikada“ poručio je glumac.

Njegova koleginica Jelena Orlović  deli njegove utiske.

„Nadam se ponovnom igranju jer ovakvu publiku i ovakve ovacije skoro nismo imali“, kaže Jelena.

Govoreći o samom teatarskom poduhvatu, kaže da je ozbiljan izazov bilo prevesti Steriju koji je pre 220 godina ustanovio srpsku komediju,  u savremeni, moderni trenutak, pritom ga i geografski, dijalektološki i mentalitetski izmestiti iz Vojvodine na Kosovo.

„Ja sam Evicu tražila u svakoj devojci od nas koje smo iz manjih sredina. Imam sreću pa sam odavde i obilazim manja mesta, tu neku njenu naivu i neslaganje sa maminim trenutnim raspoloženjem“ kaže Jelena.

Na pitanje čime se to snobizam hrani pa tako žilavo opstaje u svim geografijama i epohama, Jelena odgovara da mu čak današnja kima više pogoduje nego okolnosti u Srbiji s početka XIX veka.

„Društvene mreže…Sve je dostupno….Počeli smo da vrednujemo život kroz Instagram profile i Fejsbuk priče…. To je u pitanju, tehnologija, a mi samo nismo spremni da se suočimo sami sa sobom nego svet posmatramo kroz druge glave“.

Nakon Gračanice i Zvečana, sledeće igranje „Pokondirena tikva“ će imati u Velikoj Plani, 29. marta.

Pored pomenute Anike Grujić, Milana Vasića i Jelene Orlović, u  predstavi igraju i Tamara Tomanović (Ančica), Bojan Stojčetović (Jovan), Ivana Kovačević (Sara), Nemanja Janičić (Vasilije) i Branko Babović (Mitar).

Kostimografiju potpisuje Dragica Laušević, a scenografiju Anđelija Stanković. Kompozitor je Marko Matović, dok scenski pokret potpisuje Nebojša Gromilić. Asistent režije je Tamara Tomanović.

Organizatori su Ivan Stojković i Jasmina Urošević, inspicijent je Zorica Grahovac, a tehnički direktor Dejan Stepić.

Pročitaj još