“Kad već niko drugi ne želi da nas nađe. Sve što ostaje jeste da nađemo sami sebe. Ponovo. Ciklično. Prvi put. Poslednji put“
Nikola Zavišić
Da li je Kosovski ciklus okončan i konačan? Da li se odvija u jednom jedinstvenom, kolektivnom prostoru ili je kreiran u milion varijanti kodiranih za svakog Srbina ponaosob? Da li kosovski ciklus prestaje nekim kosovskim klimaksom? Hoće li nakon loše izartikulisanog kosovskog, uopšte biti pokosovkog ciklusa? Zašto guslar svira gitaru?
Predstava “Kosovski ciklus” reditelja Nikole Zavišića, u izvođenju Narodnog pozorišta Priština, koja je odigrana sinoć u Zvečanu, otvara pitanja. Sve je u njoj poznato, sve smo čuli beskrajno mnogo puta, sve je to već “izrecitovano”, ali…. Nekako ipak nije.
Poznati epski koloplet u modernoj, osavremenjenoj adaptaciji, dovoljno je širok da dopusti jednoj Jeleni Orlović da izmesti klišeirani brkati lik Marka Kraljevića u ženski profil – i dalje je to Marko Kraljević, i dalje su tu snaga i neustrašivost, i dalje ostaje premudrost Hristovog viteza, samo nije on nego ona. A Njoj sasvim pristaju sve te viteške osobine.
“Ja sam Marko Kraljević i tako smo ga postavili da je sve vodilo ka tome da žena mora u jednom trenutku da digne glas. Ništa nije bilo veštački, ništa nisam nameštala glas. Reditelj je rekao – igrajte ga smrtno ozbiljno, ali ta duhovitost je proizilazila iz samog teksta i rediteljske postavke”, rekla je Jelena nakon predstave.
I bilo je smrtno ozbiljno, sa strateški savršeno rapoređenom komičnom pozamanterijom. Da bi se bilo koja kosovska stvarnost – onovremenska ili ovovremenska podnela, neophodan je duh koji se na koncu proizvodi ili kao duhovnost ili kao duhovitost. Ti elementi nisu proishodili iz Jelenine ženske prirode stopljene sa Markovim junaštvom. Te prirode su se savršeno umrežile. Komičnost je u jednom segmentu namerna, svesno stvarana, isprovocirana glasovnim artikulacijama, kretnjama, zanimljivim rekvizitima i dikcijskim rešenjima koja epsko stvaralaštvo potpuno renoviraju. Ali u drugom segmentu, ona je satiričnog porekla jer sve o čemu srednjovekovni narodni stvaralac peva, a što je on prepoznavao kao uzrok srpske političke nesreće te epohe, savršeno korespondira sa “danas”. Ništa se nismo promenili… Kako i sam reditelj kaže: “Niz tragedija, komedija, inata, zlobe, izdaje, prodaje, zavisti, čestitosti, vernosti, junaštva, kukavičluka. Sve je tu”.
“Mi smo danas taj zapisni kamen na Gazimestanu, i mi smo pred sam kraj procesa shvatili da je to ključ ove predstave – da smo mi taj kamen koji govori . Radilo se na dikciji, na radnji, na toku misli, na tome šta želimo da kažemo, Posebno se taj komični momenat vidi u Caru Lazaru i carici Milici, i kod Mrnjavčevića… Bilo je zamerki… i odakle žena u ulozi Kraljevića Marka… ali prosto mi smo došli do takvih zaključaka i čvrsto stojimo iza svega onoga što smo napravili” kaže glumica.
Jelena Orlović postavlja pitanje od krucijalne važnosti… Ono zbog kojeg je ova predstava dobra. Boldirano dobra. To pitanje na koje se ne odgovara nego se o njemu odlučuje, glasi: Da li se kosovski ciklus ciklično ponavlja ili se krug zatvorio?
“Ja znam šta je meni, meni se taj krug još uvek nije zatvorio, a naravno, ostavili smo prostora za svakog pojedinačno da se zapita i razmisli koliko je u kosovskom ciklusu i na koji način taj krug zatvoriti”.
U ovoj predstavi igra i mladi Đorđe Velimirović iz Zubinog Potoka, ovogodišnji dobitnik nagrade za najboljeg mladog glumca na 18. Međunarodnom festivalu pozorišta „Zlatna vila“ u Prijedoru.
“Pomešana su osećanja, ovo je prva nagrada koju sam dobio i to za jednu od prvih predstava koje sam radio. Slagao bih ako bih rekao da nisam srećan” kaže Đorđe.
Kostimograf u predstavi je Petra Fotez, muziku i dizajn zvuka uradili su Marko Ignjatović i Dušan Strajnić. Scenograf je Goran Stojčetović, a scenski pokret i koreografiju su rešili Tamara Pjević i Jakša Filipovac. Lektor je Đorđe Marković, a organizatori su Jasmina Urošević i Ivan Stojković.
U predstavi Kosovski ciklus igraju Milica Burazer, Jelena Orlović, Tamara Tomanović, Anika Grujić, Đorđe Velimirović, Nikola Đorđević, Nikola Stanković, Nebojša Đorđević i Igor Filipović.
Kao guslar sa gitarom, pojavljuje se Dušan Strajnić Dukat.
Ova predstava je izvedena u okviru petog Festivala scenskog pokreta i koreodrame koji organizuje Fakultet umetnosti Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.
