Deseta po redu likovna kolonija pod nazivom “Jesen u Prizrenu” okupila je u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, umetnike iz Srbije i regiona.
Kolonija se održava pod pokroviteljstvom Kancelarije za Kosovo i Metohiju i Ministarstva kulture Vlade Republike Srbije, u organizaciji Doma kulture Gračanica i Galerije umetnosti Priština uz podršku Eparhije raško-prizrenske i bratstva manastira Svetih Arhangela.
Umetnica Vlatka Milenković, prvi put je na Kosovu bila pre tri godine. Od tada kako kaže, redovno dolazi i uvek se rado odaziva pozivu na likovnu koloniju koja se održava u Prizrenu.
“Ja sam četvrti put na Kosovu i Metohiji, od pre tri godine kada su me pozvali iz Doma kulture Gračanica, Nebojša i svi organizatori. I sada kada su me pozvali ja sam odmah rekla da dolazim. Nisam se dvoumila ni trenutak niti ima potrebe da se bilo ko dvoumi. Kada sam došla prvi put, bili su mnogo jaki utisci i jak doživljaj celog Kosova i Metohije. Ljudi koje sam sretala ovde, sveštenstva, sve je to ostavilo na mene neki pozitivan utisak i pozitivnu energiju. Od tada sam se zaljubila u Kosovu i Metohiju”, podelila je umetnica svoje utiske za radio Goraždevac.
Ona je govorila o svojim radovima i motivima koji se na njima nalaze, a to su uglavno stare kuće iz njenog sela.
“Ja sam pre desetak godina osmislila koncept da slikam kuće i moje selo. I te kuće, te kompozicije su sa sela. Ja sam dete sa sela, znam šta znači selo sa puno dečije graje, sa puno priča starih baba i deda, sa brigom roditelja. Sve je to išlo nekako lako, ili možda zato što sam bila mlada. Ja sam htela tu energiju da prebacim na moje slike. Ja sam puno slika napravila moga sela, i dosta sam imala izložbi. Sada se razvija to. A kuće su dom, porodica. Svako ima neko svoje selo, svoj dom, i te moje kuće kao da imaju i portrete ljudi i možda to neko vidi a ja bih volela da je tako. Tako sam ja videla dok sam stvarala”, ispričala je Milenković.
Umetnici su išli u posetu svetinjama. U Visoke Dečane, Pećku Patrijaršiju, Ljevišku i druge, za koje umetnica kaže da su sve na nju ostavile poseban utisak i kako kaže “Ove svetinje promene stav o Kosovu i Metohiji, o životu, o satkanosti bića našeg. Nešto promene, nešto dodaju, neko bogatsvo, neku širinu, neki poseban osećaj se razvije i nosi sa Kosova i Metohije”, istakla je.
Njen kolega slikar Đorđe Stanić iz Užica bio je u manastiru Svetih Arhangela još davne 1993. godine ali ja na likovnu koloniju u manastir prvi put došao ove godine.
Veoma je kako kaže, zadovoljan uslovima za rad na ovogodišnjoj koloniji.
“Lepo se ovde družimo, radimo, sarađujemo. Vrlo je interesantno druženje. Odličan ambijent, uslovi za rad. Ima puno svetlosti u ateljeu, svako ima svoj prostor za rad. Organizatori su se maksimalno potrudili oko tih tehničkih stvari”, istakao je.
On je više puta obilazio svetinje na Kosovu, kako kaže, sve imaju svoju duhovnu i emotivnu vrednost.
“Ne bih ništa posebno izdvojio. Sve su mi interesantne, sve je to jako živopisno i trebalo bi ići. Sve imaju svoju duhovnu, emotivnu, građevinsku i naravno umetničku vrednost. Ja sam puno proučavao Vizantiju, bio sam više puta i na Svetoj Gori, i meni to jako prija. Tu, što kažu, čovek leči dušu a Boga mi i telo”, kazao je umetnik.
Za kraj razgovora imao je poruku da svako treba da dođe, da obiđe, da doživi.
„Meni je to sve jako živopisno, upadljivo. Treba svako ko voli i ko je u mogućnosti da dođe, da obiđe, da vidi ovaj kraj, ovaj ambijent, okolinu, vazduh i energiju koja vlada ovde na Kosovu i da tome da neki svoj doprinos”. zaključio je Stanić.
Još jedna njihova koleginica, Vesna Marković, ističe da se u Svetim Arhangelima oseća kao kod kuće.
“Ovde mi je puno srce kad dođem, kao i prvi put. Mnogo je lepo kad konačite negde i kad se osećate kao u svojoj kući. Otac Nikolaj koji je bio iskušenik kada smo prvi put dolazili, sada nas je nekako bratski prihvatio. Osećam se stvarno kao u svojoj kući. Potrebno je samo da dolazimo”, ispričala je Marković.
Kolonija je počela prvog a trajaće do osmog novembra.
„Kolonija „Jesen u Prizrenu“ već čitavu deceniju predstavlja jedinstveni i retki simbol povratka, obnove i stvaralačkog duha na mesto stradanja i razaranja. Prizren, grad umetnosti i kulture, u kome je do 1999. godine živelo više od deset hiljada Srba, oživljavaju svavremeni slikari svojim poetikama, radom i stvaranjem.
U proteklih deset godina slikari su ostavili originalne i veoma uspešne radove koji su izlagani u našoj zemlji i koji predstavljaju jedan od trenutaka obnove života i umetnosti u Prizrenu. Deseta godina postojanja je svedočanstvo istrajnosti u očuvanju duhovnog i kulturnog nasleđa, ali i vere u trajnu snagu umetnosti kao mosta koji spaja ljude i prostore“, istakli su organizatori.
