U okviru Sajma knjiga, pred beogradskom publikom, na štandu Kancelarije za KiM , svoj naučni i izdavački rad predstavio je Institut za srpsku kulturu Priština – Leposavić, koji više od pola veka čuva, istražuje i promoviše kulturno i duhovno nasleđe srpskog naroda na Kosovu.
Istražujući prostor, susrete nauke, kulture, identiteta, Institut za srpsku kulturu Priština – Leposavić u svojim izdanjima osvetljava teme istorije, književnosti, umetnosti, kao osnove bitisanja srpskog naroda na Kosovu.
„Ovaj Institut je osnovan 1987. godine u Prištini, upravo sa ciljem očuvanja srpskog kulturnog nasleđa na prostoru Kosova i Metohije i to je bila osnovna ideja, odnosno osnovni cilj kome su težili svi zaposleni u Istitutu, od njegovog osnivanja do danas. Poslednjih godina Institut je imao tu sreću da rezultate svojih istraživanja prezentuje izvan teritorije Republike Srbije na brojnim međunarodnim naučnim konferencijama. Naši autori su recenzenti brojnih međunarodnih monografija, časopisa, učesnici su međunarodnih naučnih skupova, ali sve to doprinosi praktično i većoj respektabilnosti rezultata naših istraživača odnosno prilike da i mi na neki način učestvujemo u očuvanju srpskog kulturnog nasleđa što praktično i jeste cilj istraživanja u Institutu.“ naglasila je Marija Jeftimijević Mihajlović, v. d. direktora Instiuta za srpsku kulturu Priština – Leposavić,
Posebnu pažnju posetilaca Beogradskog sajma privukla je promocija naučnog časopisa „Baština“ koji izlazi neprekidno punih 35 godina. Predstavljena su tri nova broja, svaki okuplja istraživače iz različitih oblasti, ali sa jednim ciljem, da sačuva pamćenje, identitet naroda u prostoru koja je kolevka naše duhovnosti.
„Moj rad govori o ikonostasu u crkvi Svetog Nikole u Velikoj Hoči i posvećen je analizi ikonostasa koji je bitan zato što nam nije do sada bilo poznato ko su autori nekih njegovih ikona . To su najveće prestone ikone na ikonostasu koje su zapravo slike Alekseja Lazovića, čuvenog bjelopoljskog
slikara koji je najverovatnije u to vreme ukrasio i Dečansku crkvu ikonostasima, zajedno sa svojim ocem .“, istakla je Ivana Ženarju Rajović, saradnik na Institutu,
Posebnu pažnju posetilaca privukao je rad Stefana Anđelkovića koji je pokušao da rasvetli ulogu intelektualaca u rešavanju takozvanog Kosovskog problema.
„On je pokušao da sagleda koliko su zaista intelektualci, što sa srpske, što sa albanske strane, uticali na događaje koji su generisali
probleme na području pokrajine, odnosno koliko su oni kaskali za tim događajima, a da su neke druge stvari, neki drugi činioci se događali na terenu, sa kojim intelektualci nisu imali previše dodirnih tačaka.“, naveo je Aleksandar Pavlović, saradnik na Institutu,
Baština kao simbol kontinuiteta i trajanja kroz naučno istraživanje i pisanu reč podseća da se kultura ne meri prostorom već snagom pamćenja onog koji čuva identitet i svedoči o postojanju naroda kroz vekove.
