Nakon ratnih dešavanja 1999. godine i gotovo potpunog nestanka Srba iz Prištine, meštani Čaglavice ostali su bez bezbednog i neometanog pristupa gradskim hramovima, poput crkve Svetog Nikole u tom gradu. Iz duhovne i praktične potrebe, deceniju i nešto kasnije pokrenuta je inicijativa za izgradnju crkve u ovom selu. U njoj je danas obeležena hramovna slava, pošto je posvećena Svetom despotu Stefanu Lazareviću, piše Kim.
Čaglavici, kao i u drugim mestima na Kosovu, crkve i manastiri su najznačajnije uporište opstanka, sećanja i identiteta srpske zajednice. Događaji iz Martovskog pogroma 2004. svedoče da je upravo Čaglavica jedno od mesta na kojima su se žestoko osetile posledice nasilja nad Srbima. Današnje obeležavanje hramovne slave može se posmatrati i kao poruka trajanja, uprkos pritiscima i nestabilnom okruženju.
Čaglavica se tokom poslednjih četvrt veka suočavala sa velikim demografskim i infrastrukturnim promenama, urbanizacijom, rasprodajom imanja i divljom gradnjom. U takvom okruženju, Crkva Svetog despota Stefana jedan je od retkih relativno novih simbola identiteta i prisustva Srba u ovom selu.
Na inicijativu meštana Čaglavice i Eparhije raško-prizrenske s početka 2013. godine, a uz pomoć Opštine Gračanica i Kancelarije Vlade Srbije zadužene za Kosovo i Metohiju, kamen temeljac za izgradnju Crkve Svetog despota Stefana Lazarevića položen je 2014. godine.
Krst namenjen kupoli ovog pravoslavnog hrama osveštan je krajem aprila 2024. Slavski kolači u crkvi u Čaglavici prvi put su presečeni za Svetog Stefana 9. januara 2026. godine.
Hram Svetog despota Stefana Lazarevića podignut je prvenstveno zahvaljujući prilozima samih meštana, pojedinih ktitora i ljudi dobre volje.
