U gračaničkom Domu kulture sinoć je predstavljeno drugo, dopunjeno i prošireno izdanje knjige prof. dr Mitre Reljić „Srpska groblja na Kosovu i Metohiji, uništena spomenička i jezička baština“, kapitalno delo koje dokumentuje razmere stradanja srpskih grobalja, jezičkog i kulturnog nasleđa na Kosovu.
Pet godina nakon prvog izdanja koje je 2020. objavila Matica srpska, pojavilo se drugo, dopunjeno i prošireno na šeststo strana. Isti naslov je ovog puta objavljen u saizdavaštvu Matice srpske, Arhiva Kosova i Metohije i Doma kulture „Gračanica“.
Autorka knjige Mitra Reljić je, govoreći o broju porušenih nadgrobnih spomenika na srpskim grobljima na Kosovu, rekla da je najpribližniji broj sto hiljada, ali da je to teško tvrditi sa punom sigurnošću. Pre nego što je navela bilo šta o knjizi, ponovila je da su groblja sveta mesta i citirala vladiku Nikolaja Velimirovića:
„Sva blaga na nama i oko nas ne vrede jednoga groblja hrišćanskoga, ni najmanjega“.
Reljić o motivima i odlikama uništavanja srpskih grobalja
Ona je potom ocenila da je zločin zatiranja srpskih grobalja motivisan prvenstveno ekstremno nacionalističkim i antireligijskim pobudama.
„Odlikuje ga kontinuitet vršenja, udruženo sa drugim vrstama zločina prema Srbima i kulturnom nasleđu srpskog naroda, kao i osmišljenost strategije tih zločina u okviru opšte strategije poništavanja srpskog identiteta. Nesumnjivo je da se vandalsko i sistematsko brisanje srpskih tragova odvija uz punu podršku albanskih predstavnika vlasti, kao i uz prećutno odobravanje, ponekad i direktno saučestvovanje predstavnika prvenstveno zapadnih vlada“, rekla je prof. Reljić i podsetila na samovoljno izmeštanje spomenika ratnicima od 1912. do 1918. na prištinskom groblju.
Dodala je da vandalizam ekstremista prema sakralnom nasleđu i kulturnim dobrima Srba govori o „potiskivanom intimnom osećanju nesigurnosti onog koji je zaposeo tuđi etnički prostor“.
„Narodima čija je lokalizovanost na određenom prostoru neupitna slični rušilački porivi nisu svojstveni“, kazala je.
Prof. dr Mitra Reljić se zahvalila svim saradnicima koji su joj pomagali tokom terenskog i drugog rada na knjizi, uključujući i taksiste koji su je vozili do pojedinih grobalja i čekali da ona završi svoj posao.
Kazala je da je bilo lako raditi „tamo gde ima ljudi i sveštenika koji su malo više brinuli“ i pomenula oca Jovana Cvetkovića, zahvaljujući čijem trudu je raskorovljeno groblje u Đurakovcu nedaleko od Istoka.
„Ono nije moglo biti predočeno i popisano u prvoj knjizi jer je bilo potpuno u korovu, ali otac Jovan, čim je to uradio zajedno sa meštanima, javio je preko Živojina (Rakočevića) meni da dođem i da mogu da odradim i to groblje. Tog dana mi je, naravno, pomagao ceo dan i hvala mu“, navela je ona.
Novakov: Cilj predočavanje razmera nepovratno izgubljenog nasleđa
„Ova knjiga je svojevrsna srpska duhovna i kulturna tapija srpske baštine na Kosovu i Metohiji“ i „enciklopedija upokojenih kosovskometohijskih ličnosti“, rekla je na početku promocije dr Aleksandra Novakov, istoričar i sekretar Kosovskometohijskog odbora Matice srpske.
„Cilj knjige je da se na osnovu analize prikupljene građe, isključivo porušenih spomenika, predoče razmere i najvažniji aspekti nepovratno izgubljenog kulturno-umetničkog i jezičkog nasleđa. Treba naglasiti da su uništavanje srpskih grobalja vandali započinjali rušenjem grobljanskih crkava u Istoku, u Sigi kraj Peći, u Piskoti kraj Đakovice. Profesorka Reljić je zasigurno za određena mesta iskoristila poslednju priliku da zabeleži važan deo srpske kulturno-istorijske i nacionalne baštine“, navela je dr Novakov.
Ona je dodala da bi „u normalnim okolnostima“ delo koje je sinoć predstavljeno publici u Gračanici bilo „plod timskog rada“.
„Da ne kažem rada čitave jedne institucije. Mitra je to učinila potpuno sama, o svom ruhu i kruhu. Obišla je veliki broj grobalja, bila i tamo gde srpska noga nije kročila četvrt veka, da bi popisala, fotografisala i analizirala veliki broj nadgrobnih spomenika“, rekla je Aleksandra Novakov.
Rakočević: Ova knjiga je čitulja i brana od bezgrobništva
Književnik i direktor Doma kulture „Gračanica“ Živojin Rakočević je najpre podsetio na usud bezgrobništva koji je u 20. veku pogodio srpski narod.
„Dvadeseti vek je doneo bezgrobništvo kao jednu od najvažnijih odlika našega života. Bilo je i ranije stradanja, bilo je nestajanja, ali nikada kao u 20. veku nismo ostali bez grobova. Jasenovac, Jadovno, jame, Hercegovina… strahote bezgrobništva posle Drugog svetskog rata“, rekao je on i dodao da je sve to vodilo do 21. veka i bombi koje su pale na groblje u Prištini tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije.
Uprkos tematici i građi koju tretira knjiga Mitre Reljić, ona „nije knjiga pesimizma i grobljanske atmosfere, već knjiga nade i vaskrsenja“, rekao je Rakočević.
On je vrlo često pratio prof. Reljić tokom njenog višedecenijskog terenskog rada širom Kosova i prisetio se da se ideja za knjigu rodila kada je autorka jednom prilikom upitala: „Je li groblje živo?“
„To je i najbolji mogući odgovor na pitanje zašto se profesorka Mitra Reljić upustila u more koje je prepuno porušenih spomenika naših bližnjih i onih koji su tu vekovima pre nas živeli“, rekao je Rakočević.
On je dodao da je tihi rad profesorke Reljić prepoznat na različite načine i na mnogim stranama i podsetio da je reditelj Rastko Šejić snimak od 17 minuta pretvorio u dokumentarni film „79 kamena“ koji govori o stradanju groblja u Gornjem Nerodimlju.
Marković: Moramo svedočiti
Istoričar i direktor Arhiva Kosova i Metohije Marko Marković je podsetio da se srpska groblja na Kosovu uništavaju vekovima, a da je kulminacija počela tokom 1999. godine. On je pobrojao načine na koje je to činjeno:
„Sami smo svedoci da se srpska groblja uništavaju rušenjem i razbijanjem nadgrobnih ploča, miniranjem, spaljivanjem, iskopavanjem, pretvaranjem grobalja u javne deponije. Svi mi moramo svedočiti o tome. Profesorka Mitra Reljić nam je pokazala jasan putokaz u kom pravcu bi svako od nas trebalo da ide“, kazao je on.
Marković je svoje izlaganje zaključio pitanjima o učinku predstavnika međunarodne zajednice na Kosovu u vezi sa zaštitom srpskih grobalja, odnosno sprečavanjem njihovog skrnavljenja i sankcionisanjem počinilaca, što je gotovo potpuno izostalo tokom prethodnih 25 i više godina.
Objavljivanje drugog proširenog izdanja knjige prof. dr Mitre Reljić „Srpska groblja na Kosovu i Metohiji, uništena spomenička i jezička baština“ omogućili su: Ministarstvo kulture Srbije, Kancelarija za Kosovo i Metohiju, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, Fondacija „Mile Dragić“ i Zadužbina svetog manastira Hilandara.
Ko je Mitra Reljić?
Mitra Reljić je doktor filoloških nauka i profesor emeritus Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici. Rođena je u topličkom kraju, obrazovala se od osnovne škole do fakulteta u Sarajevu. Nastavila je magistarske i doktorske studije u Beogradu. Od 1995. godine radila je na Filološkom, sada Filozofskom fakultetu, prvo u Prištini, a kasnije u Kosovskoj Mitrovici.
Autor je knjiga: S dušom na gotovs, Srpski jezik na Kosovu i Metohiji danas: sociolingvistički i lingvokulturološki aspekt, Srpska groblja na Kosovu i Metohiji, uništena spomenička i jezička baština – prvo i drugo dopunjeno izdanje, O pojmu i reči u jeziku književnih stvaralaca, Identitet i integritet srpskog jezika na Kosovu i Metohiji.
Koautor je udžbenika, napisala je i preko dvesta studija, članaka i prikaza. Kao hroničar stradanja srpskog naroda i jezika na Kosovu i Metohiji bila je saradnik različitih časopisa, mesečnih, nedeljnih i dnevnih listova. Tokom svog četrdesetdvogodišnjeg radnog veka Reljić je bila birana za najboljeg profesora, dobitnik je brojnih zahvalnica i priznanja, uključujući i Medalju rada. Njoj je najdraža nagrada „Pavle i Milka Ivić“ Slavističkog društva Srbije. Ostala je u Prištini nakon 1999. sve do Martovskog pogroma 2004. godine.
