Za oko 2.500 korisnika u srpskim enklavama na KiM, Narodna kuhinja „Majka devet Jugovića“ obezbeđuje jedini siguran obrok dnevno, ali zalihe hrane su na izmaku i pomoć je neophodna.
Narodna kuhinja „Majka devet Jugovića“ na Kosovu i Metohiji ima zalihe namirnica za još nekoliko meseci, pa se poseban apel upućuje proizvođačima i distributerima hrane, kao i svima koji mogu da pomognu kako 2.500 korisnika – bolesnih i pritisnutih nemaštinom – ne bi ostalo bez sigurnog, toplog obroka.
U šest kuhinja ove dobrotvorne organizacije pri Eparhiji raško-prizrenskoj, uz pomoć Republike Srbije, preko Kancelarije za Kosovo i Metohiju, pripremaju se obroci za najugroženije.
Neophodna pomoć za opstanak narodne kuhinje
Protinica Svetlana Stević, koja gotovo već četvrt veka vodi ove kuhinje, dobro zna da je cena veličine u odgovornosti, i da ono što se ovako deli nisu samo hleb i pasulj već i oslonac i nada.
“Ne smemo da pomislimo da zatvorimo narodne kuhinje, i sve ovo što radimo, jer bi ljudi prvenstveno ostali bez posla i dve i po hiljade ljudi bi ostalo bez obroka dnevno, koje primaju preko narodne kuhinje. Bez pomoći, pa mi ne bi mogli da funkcionišemo. Jer, ovo je nedovoljno što mi proizvedemo da bi narodne kujne mogle da funkcionišu“, kaže upravnica narodne kuhinje “Majka devet Jugovića“ Svetlana Stević.
Ističe da je njima pomoć svakodnevno potrebna, za sve druge potrebe u okviru narodne kuhinje, za drva, za brašno, za namirnice.
Napomenula je da je pomoć iz Srbije i celog sveta i svih ljudi koji znaju za narodne kuhinje veoma bitna i trenutno, veoma potrebna.
Narodna kuhinja ima i svoje farme, živinarnik, ima i mlekaru, automobile za prevoz hrane, istina dotrajale, ima i ljude spremne da pomognu – svima, bez obzira na veru i nacionalnost.
Obroci se obezbeđuju i za školske kuhinje, a rešavaju i mnogobrojni, životni problemi.
I dok se mnogo dalje gradovi već kupaju u prazničnom sjaju, ovde, bez svečanih svećica, stižu nove godine da označe trajanje satkano od nebrojenih napora. Da se opstanak obezbedi, i da se pomogne.
Dnevno se troši tona namirnica, i pređu stotine kilometara kako niko ne bi ostao gladan. Tako je već četvrt veka, i to je nada za ljude kojima je već gotovo sve oteto.
Miloš, iz sela Bosce, nad Kosovskom Kamenicom, ima mnogo manje godina od broja vekni hleba koje nosi kući, gde ga čeka sedam sestara. Najmlađi je među onima koji svakodnevno dobijaju obrok iz narodne kuhinje „Majka devet Jugovića“, ali ga je život već naučio da je to što on radi od važnosti višeg reda.
Preče od igre i zabave. A hrana stiže do svake enklave, svima koji nemaju dovoljno novca, snage, zdravlja.
„Malo nas je ostalo, malo, dvadesetak kuća. Livoč je bilo veliko selo. Hvala ‘Majci devet Jugovića’, izađu nam u susret, donose nam hranu. Ja sam samohrani roditelj, imam kćerku i sina“, kaže Goran Ničić iz sela Livoča, kod Gnjilana.
Ničić kaže da ne radi jer nema posla. Napominje da ostaje tu gde jeste i da se nada da će tako i ostati.
“Sve je ukusno, dobro. Kako da kažem, sve je dobro, da nije dobro ja ne bih silazila. Ja od toga živim“, rekla je Jagodinka Ivković iz sela Straže, kod Novog Brda.
