Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Uspenje presvete Bogorodice, jedan od najvećih hrišćanskih praznika. U narodu poznat kao Velika Gospojina, praznik se smatra praznikom majki i dece, a za njega se vezuju brojni običaji i verovanja.
Uspenje Presvete Bogorodice obeležava se svake godine 28. avgusta, odnosno 15. avgusta po julijanskom kalendaru.
Praznik je uspomena na smrt Bogorodice. Prema jevanđeljima, to je dan kada se uznela na nebo i “predala svoj duh u ruke Spasitelja”.
Kao što joj je nekada arhangel Gavrilo saopštio da će roditi Sina Božjeg, tako ju je sada obavestio da će se na ovaj dan upokojiti. Vaznela se na nebo i “predala svoj duh u ruke Spasitelja”.
Predanje kaže da je Bogorodica živela 60, prema nekim izvorima i 72 godine. Nadživela je svog Sina, nastavila Njegovu misiju i bila svedok mnogih događaja.
Prema predanju, Bogorodica je do kraja života živela u Jerusalimu, okružena apostolima i prvom hrišćanskom zajednicom.
Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine, po želji cara Mavrikija, koji je na taj dan pobedio Persijance. Od tog datuma svi hrišćani slave ovaj dan.
Običaji i verovanja za Veliku Gospojinu
Velika Gospojina u narodnoj tradiciji ima poseban značaj za žene, majke i decu, a za ovaj praznik vezuju se brojni običaji i verovanja.
Prema narodnom običaju, na Veliku Gospojinu trebalo bi izbegavati teške kućne poslove, a veruje se i da nije dobro započinjati nove poslove. Ova pravila tradicionalno se naročito odnose na žene.
Bogorodici se žene obraćaju molitvama za zdravlje, sreću, zaštitu i unutrašnji mir, jer se veruje da posebno razume njihove brige, patnje i želje. Smatra se i zaštitnicom majki i porodilja.
U pojedinim krajevima postoji verovanje da je Bogorodica zaštitnica bolesnih, pa se na ovaj praznik odlazi na izvore, gde se ljudi umivaju vodom verujući u njenu blagotvornost.
Za Veliku Gospojinu vezano je i verovanje da lekovite biljke ubrane tog dana imaju posebnu moć. Tradicionalno se beru lekovite trave i borovnice, za koje se veruje da donose zdravlje i blagostanje porodici i domu.
Velika Gospojina tako, pored velikog značaja u pravoslavnoj veri, zauzima posebno mesto i u narodnoj tradiciji, kroz običaje koji su se prenosili generacijama.
