U prisustvu brojnih meštana, kao i raseljenih sa ovih prostora, u Osojanu je danas, nakon Svete liturgije održan parastos stradalima iz ovog kraja koji je služio mitropolit Teodosije sa vladikom Ilarionom i sveštenstvom. Parastosu prisustvuju i predstavnici Kancelarije za KiM, zamenica direktora Kancelarije Dušica Nikolić i pomoćnica direktora Milena Parlić.
Podršku održavanju „Đedovog sabora“ pružili su Kancelarija za Kosovo i Metohiju, Ministarstvo kulture, Eparhija raško-prizrenska i Privremeni organ Opštine Istok.
„Hvala Bogu, eto, pa možemo da se sećamo tog dana kada smo sa mitropolitom Amfilohijem služili na stepeništu srušene škole liturgiju. To je pouka i nauk svima nama da se liturgijom obnavlja i škola, i selo, i mesto, i voćnjak, i naš narod. To je osnov našega bića. I zbog tog blagoslova, eto, i evo nas danas ovde. Mi se sa verom sabiramo i molimo se za sve nevino postradale, za našega oca Stefana, našeg sabrata, jeromonaha koga se sa ljubavlju i radošću u srcu sećamo, i vseh koji postradaše u ovome kraju, sa čvrstom verom da vaskrsli Gospod može da nam upriliči novi susret sa njima, kome se i nadamo. Mi očekujemo carstvo nebesko koje već dolazi u sile. Svaka liturgija je jedan korak carstva nebeskog ka nama. Nama je carstvo nebesko sve bliže, a i svi naši dragi mogu da nam dođu u zagrljaj zajedno sa carstvom nebeskim. I da se spremamo verom za taj zagrljaj, da živimo verom da ćemo naše mile koji su se prestavili, koji su promenili svet, da zagrlimo. I to ne simbolički, samo ne u smislu da oni žive u našem sećanju, u našem pomenu, nego da ćemo zaista njih žive i zdrave u večnom životu da vidimo, da im se obradujemo i da ih zagrlimo. To je naša vera i verujemo u vaskrsenje i ulazak u večni život. Samo da budemo dostojni Gospoda Boga koji je gospodar života, da budemo blizu njega i šta god da radimo po blagoslovu blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, da to počinjemo sa liturgijom – rekao je u besedi na parastosu vladika novobrdski Ilarion.
Vladika Ilarion istakao je koliko je značajna bila uloga episkopa Amfilohija Radovića, kada je u pitanju povratak Srba u ove krajeve.
Ovo selo Osojane ostaće u večnosti zapamćeno kao ono koje je obnovljeno svetom liturgijom koju je služio mitropolit Amfilohije. Neka bismo mi, braćo i sestre, u večnom životu se sastali svi zajedno na nebeskoj, večnoj liturgiji i neka bismo u večnosti zajedno sa svima onima nevino postradalim, koje ako Bog da da sretnemo, i sa mitropolitom Amfilohijem i sa svima nama dragim od veka preminulim, proslavljali vaskrslog Gospoda Hrista, zajedno sa njegovim bespočetnim Ocem i sa Duhom Svetim koji od Oca ishodi. A nama, svima preminulima, neka je večan spomen i večni pokoj – rekao je vladika Ilarion.
– Svedoci smo da sve što u Hristu strada i što u Hristu vaskrsne, da biva mnogo lepše i sjajnije i bolje nego što je bilo. I mi smo svedoci toga. Evo, posle 25 godina, ovo naše sabranje, sveta liturgija i sve ovo što se danas dešava u Osojanima, mnogo je lepše i bolje nego što je ranije to bilo. Kao i naše obnovljene, vaskrsle svetinje, sve to biva u Hristu vaskrslom mnogo sjajnije i bolje i lepše. Zato je naša nada u Boga na prvom mestu — da sačuvamo veru, da sačuvamo svoje biće, postojanje, ovu svetu kosovsko-metohijsku zemlju nama predatu u nasleđe, da je obrađujemo, da nam daje plodove, da možemo da živimo od truda ruku svojih, a ne da je otuđimo, braćo i sestre. Nije nam zato predata ova zemlja, da bismo je mi otuđili. Ako nekome sad padne na pamet da proda svoju zemlju, očevinu, dedovinu onima koji nam ne žele uvek dobro i da time ugroze svoje rođake i komšije i njihov opstanak — to ništa nije drugo nego što je nekada bilo da se neko turči. I ne može biti ništa drugačije. I to pokazuju plodovi toga što se dešava. Oni koji strpljivo, sa nadom i verom u Boga opstaju, oni imaju veliki blagoslov Božiji. Njih Gospod štiti, čuva od mnogo čega – rekao je u besedi Mitroploit Teodosije.
Okupljenima se obratila i pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Milena Parlić, koja je izrazila radost zbog velikog broja okupljenih, kako iz ovih krajeva tako i iz iz Crne Gore i iz Republike Srpske.
– Mi slavimo vaskrs ove osojanske, metohijske, pitome doline. Taj vaskrs se ogleda u ovoj dečici koja je ovde, evo koja je ovde danas pod svodovima ove crkve, u kućama koje se grade, u njivama koje obrađujete, u molitvama i liturgijama koje nas sabiraju. Hvala našem blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju koji nas, koji je i danas sa nama i koji, kao što je i za vreme života brinuo o svom narodu, o svojoj metohijskoj zemlji, evo tako nas i danas, draga braćo i sestre, okuplja ovde u našoj Metohiji i na svetom Kosovu i Metohiji.
Parlić je izrazila zahvalnost i porodicama srpskih žrtava i Udruženju nestalih lica.
– Mnogo tragedije, mnogo stradanja, mnogo Golgote, a opet i mnogo radosti. Tome danas svedočimo. I svedočimo, i to nam je i sveta liturgija, da sva ta stradanja i sve te Golgote i sve ovo ovozemaljsko, ono za šta su se civilizacije borile, za šta su i naši preci prolivali krv — nekakva pravde, nekakva prava, istina, da je sve to ništavno. Da sve ono što je ovozemaljsko, mi smo živi dokaz, mi kao živi svedoci, da to ne postoji. Ali ono što postoji jeste Gospod Bog, jeste sveta liturgija i ovo naše kroz sve vekove, ovo naše okupljanje, naša Crkva koja nas kroz sve vekove sabira i čuva. Neka Gospod Bog, naš mitropolit Amfilohije da snage i našem mitropolitu Teodosiju i vladiki Ilarionu i našem bratstvu i sestrinstvu Eparhije raško-prizrenske, da snage vernom narodu da istrajemo u ovim teškim vremenima, u ovim iskušenjima, da odolimo i da se okupljamo samo u ljubavi i radosti Božijoj. Želim da vas pozdravim i u ime direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, u ime Vlade Republike Srbije, u ime svih onih mojih kolega iz Kancelarije koji možda fizički nisu ovde danas sa nama, ali verujte, svojim duhom, mišlju, jesu sa svojim narodom i zajedno u svoju Crkvu – istakla je Parlić čestitajući praznik.
Okupljenima se obratio i brat vladike Amfilohija, Rade Radović, sveštenik u Kolašinu.
– Želim da vam prenesem pozdrave i blagoslove i molitve našega mitropolita Joanikija, koji vas od srca pozdravlja i pred Gospodom se moli za vas da opstanete i da kao ljudi postojite na ovom svetom ognjištu. Mi smo juče u Morači, Barama Radovića, rodnom selu mitropolita Amfilohija, gde je sagrađen hram koji je posvećen Svetom Pantelejmonu i Klimentu, koga danas proslavljamo, proslavili slavu, a domaćini slave koji su nas ugostili i dočekali i doneli slavski kolač i pšenicu iz ove metohijske zemlje sa ovoga svetoga mesta su bili naši Osojanci. Želim im još jednom da im se od srca zahvalim u ime svih Moračana, Rovčana i svih žitelja toga kraja. Divno su nas ugostili, na tome im se zahvalio mitropolit Joanikije, ali evo i ovde pred vama koristim priliku da im se još jednom zahvalimo. Raduje se đedova duša sigurno u ovome danu da posle 25 godina od stradanja ovoga mesta i onoga momenta kada kreću ljudi ovde da se vraćaju i da prolaze golgotu i stradanje, posle 25 godina smo dočekali da oni ne budu samo ovde domaćini, nego da dođu i u đedovu Moraču i da tamo dočekaju i proslave slavu u njegovom domu. Neka im bude blagosloveno, sto puta da im Bog vrati i da ih nagradi svakom, svakim dobrom i blagoslovom. Raduje da danas ovde vidimo na ovom divnom saboru da nisu ovde prisutni samo Osojanci i oni koji su se silom prilika raselili pa se ovde vraćaju jednom godišnje, nego vidim jutros sa strane gore Nemanjine divne Boke, pa do Rumije i do severa, do juga svih plemena, vidim ljude ovde i iz čitave Srbije, i gde god Srbi žive sabiramo se. I ovo je jedan divni sabor svesrpski koji pokazuje da oko imena Božijega, oko reči Božije se sabiramo i to je ono što uliva nadu da ćemo i kao narod trajati na ovom svetom mestu i da jedni druge nećemo ostavljati. U ovom današnjem vremenu najbitnije je da pošaljemo poruku sloge, ljubavi, dostojanstva, da ostavimo ljudske podele i sujete, nego da sagledamo šta je najbitnije za naš opstanak, za spasenje, za večni život, ali i za opstanak u ovom zemaljskom životu koji nam je Bog podario – istakao je Rade Radović.
