Parastosom u Gračanici obeleženo je 27 godina od pogibije Marije i Nikole Petrovića i njihove bake Smiljane. Petrovići su stradali u raketnom napadu NATO snaga na autobus u Lužanu kada su se vraćali iz Prokuplja, da bi Nikola proslavio rođendan u Gračanici, tog dana u Lužanu stradalo je 44 putnika.
Na gračaničkom groblju služen je parastos, a Nikolini i Marijini školski drugovi odali su im počast i ispred spomen ploče, koja je postavljena u dvorištu Osnovne škole “Kralj Milutin” u Gračanici.
Majka stradalih Marije i Nikole, Zorica kaže da i posle 27 godina bol i muka ne prolaze.
“Kada dođe ovaj 1. maj, ja niti spavam niti jedem hleb, teško mi je i pitam se kad će da dođe i kada će da prođe, brojim dane do tog dana. Setim se kako je bilo i kako se sve desilo i šta sam preživela, ali šta ću, šta je tu je. Zdravlje nas služi još malo da odemo na groblje, posetimo ih i upalimo sveće. Težak je život, mislim o njima danju, mislim noću, ali znam gde su otišli”, rekla je Zorica.
Bol i tuga ne prestaju, a najteža je prazna kuća kada su praznici i kada su svi sa svojim porodicama, a mi čekamo da nam neko otvori vrata”, kaže otac Dragiša.
“Ovo nikada ne možemo da zaboravimo, eto šta su zlikovci uradili.Teško da će da bude pravde, ali najteže je kad dođu praznici svakome poneko dođe, a nama prazna kuća stalno, pogotovo kad je slava, Uskrs, Božić. Čekamo, nadamo se, mislimo da će neko da naiđe sa neke strane, ali nema od toga ništa”, dodao je Dragiša.
Školski drugovi Mariju i Nikolu ni posle 27 godina, ne prepuštaju zaboravu. Miodrag Živić, njihov školski drug i danas se pita šta su deca od 15 i 17 godina, nekome nažao učinila.
“Nedostaju nama kao drugovima, a možemo da zamislimo koliko nedostaju svojim roditeljima. Mladi su bili, puni života, želeli nešto više, a prosto ovako završili. Ono što nas i dan danas boli je da niko nije snosio odgovornost i niko nije kažnjen zbog ovog zločina koji je učinjen prema porodici Petrović”, istakao je Živić.
