• Početna>
  • Vesti>

“Deda Đole i njegove avanture”: Unuke u slikovnici o detinjstvu i svom životnom učitelju

Najveći pečat na detinjstvo često ostavljaju naše i bake i deke. Zajednička iskustva, njihove priče, pouke, saveti, neretko ostaju u sećanjima za ceo život. Tijana Rodić i Sara Jekić su sećanje na svog dedu – Đorđa Cvetkovića – zabeležile i sačuvale u slikovnici za decu “Deda Đole i njegove avanture”. Svaki detalj rađen je sa puno pažnje i ljubavi. Ovom slikovnicom takođe žele da podignu svest o važnosti zdravog detinjstva.

Kako je nastala slikovnica?

Spontano – odgovara Tijana Rodić u razgovoru za Radio Kontakt Plus i Kim: 

“Javila mi se ideja kad sam bila kod bake i pričale o detinjstvu i dedi, a kad se setim detinjstva, deda je tu odigrao najveću ulogu. On je bio naš životni učitelj”.

“Neko ko nam je prvi ukazao na značaj umetnosti uopšte, naučivši nas da crtamo, čitamo, pišemo, recitujemo, pecamo, igramo šah i mnogim drugim veštinama, a posebno je zaslužan, jer je uspeo da odrastemo u pravične ljude i naučimo da u našim očima svi ljudi budu potpuno jednaki – bez obzira na rasnu, nacionalnu, versku ili bilo koju drugu pripadnost” – dodaje Sara.

Ideja je bila Tijanina, ali, kao što dele iskustva i sećanja iz detinjstva, tako su podelile i rad na slikovnici. Tijana, inače diplomirani master likovni grafičar, radila je na ilustracijama; Sara – saradnik u nastavi na katedri za srpsku književnost i jezik – na propratnom tekstu uz ilustracije.

Da bi se istinski volelo treba odrasti do deteta 

“S obzirom na to da Sara piše poeziju, iako uglavnom ljubavne tematike, predložila sam joj da se možda može oprobati i kao dečji pesnik i tako napiše priču ili malo dužu pesmu za potrebu slikovnice. Sara je to napisala fenomenalno, ništa manje nisam ni očekivala” – kaže Tijana.  

“Priznajem da je to nagovaranje poprilično dugo trajalo, jer sam osećala strah pred zadatkom koji me je čekao. Pre svega, biti stvaralac za decu u bilo kom vidu nije nimalo lako i toga bi svi trebalo da budu svesni. Jedan od najvećih među dečjim pesnicima, Miroslav Mika Antić, izjavio je ‘Da bi se istinski volelo, treba odrasti do deteta’, a ja bih u skladu sa tim dodala da je jedan od najtežih literarnih zadataka – odrasti do ili u pisca za decu” – dodaje Sara.

Dobra dela i humanost

Deda Đole, konj Zvezdan i zvezda Slavica prolaze kroz nezaboravne avanture namenjene deci od četiri do sedam godina.

“Zvezdan produži i pojača kas, prateći zvezdu Slavicu, a deda Đole gledaše preda se, radoznalo i hrabro” – stoji na jednoj od stranica slikovnice sa deda Đoletom blagog pogleda.

Na drugoj je “u dnu šume pokraj drveta sedeo meda, uplakan i očajan”. “Zvezda Slavica brižno je prišla i osmehom ga umirila, tim osmehom je mir i sjaj svuda oko sebe širila“. 

“Avanture su zapravo priče koje nam je deda Đole pripovedao tako uverljivo prilikom zajedničkih trenutaka, najčešće tokom ručka, dok smo ga svi oduševljeno slušali, prepuštajući se tom fantastičnom svetu viđenim dedinim očima” – objašnjava Sara.

“Te priče smo nadogradile, jer nismo mogle da se setimo svakog detalja. Ali suština priče je ista, a to je da se dobro dobrim vraća! Smatram da je jako bitno da se deci razvije svest o tome da čine dobra dela i budu humani” – dodaje Tijana.

Slikovnicu i dalje nazivaju projektom, jer još uvek nije realizovana u vidu štampanog izdanja.

Na nedavno održanoj izložbi u mitrovičkoj Evropskoj kući, slikovnica je bila predstavljena u vidu 10 odštampanih dvolisnica, koje su prikazivale niz povezanih ilustracija propraćenih tekstom, koje zapravo, sve skupa predstavljaju prvu smišljenu i realizovanu deda Đoletovu avanturu.

“Imala sam veliku inspiraciju kod izrade ilustracija, tako da je svaki detalj rađen sa puno pažnje i ljubavi, a kroz ilustraciju najbolje mogu da približim sve lepe uspomene koje me vezuju za detinjstvo. Nadam se da će i najmlađim čitaocima biti zanimljivo” – objašnjava Tijana.

Razvoj i pravilno vaspitanje

“Velika je odgovornost upustiti se u bilo koji od projekata namenjenih deci, jer živimo u vremenu kada su najmlađima dostupni sadržaji diskutabilnog karaktera, i to u svakom trenu i na svakom koraku” – dodaje Sara:

“I zbog toga je vrlo važno da podsetimo ne samo decu nego i nas odrasle, koji smo svi kao zajednica odgovorni za njihov razvoj i pravilno vaspitanje, da ih podsetimo na prave. dobre, neko će reći ‘stare’ vrednosti, ali nikako i zastarele, jer samo se istinski važnim stvarima vrednost vremenom uvećava”.

Tijanin i Sarin deda nije doživeo izložbu, kao i mnoge druge važne događaje iz života svojih unuka.

Posebno žale za studentskim uspesima, jer znaju da bi, dodaju, njihov deda  bio ponosan:

„Ali ne sumnjamo da je uvek uz nas i sa nama, kao uostalom i svi dobri ljudi, za koje znamo da su samo privremeno otišli, jer nastavljaju da žive kroz nas, naša pominjanja i sećanja, a deda u tom slučaju živi i živeće svakog trenutka i svakog budućeg dana, dok je i nas samih“.

Izvor: Radio Kontakt Plus i Kim

Comments

Pročitaj još