“Slepi mogu sve”

Slepi i slabovidi širom sveta obeležavaju 15. oktobar kao “Dan belog štapa” sa ciljem da javnosti približe činjenicu da oni, poput svih ostalih, mogu da žive i rade samostalno i da doprinose zajednici. Savez slepih Srbije i Međuopštinska organizacija Priština (sa privremenim sedištem u Gračanici), pored zaštite prava slepih i slabovidih ljudi, rade i na njihovom ekonomskom osnaživanju.

U 21. veku, kada su moderna tehnologija i savremeni načini komunikacije postali deo naše svakodnevice, slepe i slabovide osobe se i dalje suočavaju sa različitim preprekama prilikom ostvarivanja socijalne i ekonomske nezavisnosti.

Međuopštinska organizacija Priština Saveza slepih Srbije osnovana je još 25. oktobra 1946. godine i deluje na području od Podujeva do Uroševca. Broji blizu 80 članova, od kojih je 35 u Gračanici.

„Naše aktivnosti, pored rada na zaštiti slepih i slabovidih, su i pružanje pomoći oko zapošljavanja, školovanja, penzionisanja, na polju sporta i kreacije, gde za sada imamo najviše uspeha. Našu predstavnici idu redovno na takmičenja u centralnoj Srbiji i na Kosovu“, kazao je potpredsednik Saveza slepih u Gračanici Božidar Stojanović i dodao da „slepi ljudi mogu sve“.

Članovi Saveza postižu izvanredne rezultate u različitim sportskim disciplinama, od šaha, atletike, do bavljenja sportovima na snegu i ledu. Među njima su i akademski obrazovani članovi, kao i oni koji se vrlo uspešno bave ručnim radovima – pletenjem i vezenjem.

Predsednik Saveza slepih Srbije u Gračanici Radomir Jorgić je u sedmom razredu osnovne škole potpuno izgubio vid, a sada je šahovski prvak na Kosovu. On ističe da je glavni problem slepih i slabovidih na centralnom Kosovu što nemaju mogućnosti da se školuju.

„Najveći problem članova ovde jeste nedostatak škole za slepe i slabovide osobe, oni ne znaju šta je Brajevo pismo, šahovska garnitura. Problem je školovanje mladih, odavde nijedan član ne ide u školu. Većina slepih ide sa pratiocem zbog čega je olakšano kretanje. Sami možemo jedino sa belim štapom, ali mi to nismo navikli. Jedina škola za slepe i slabovide nalazi se u Peći, ali je na albanskom jeziku. Zbog toga je nijedan naš član ne posećuje“, kazao je on.

Radomir je od 1972. godine radio u fabrici „Amortizeri“. U radnom odnosu je proveo 40 godina.

Članica odbora Saveza slepih i slabovidih u Gračanici Blagica Velić živi sama. Kako kaže, nije joj teško da obavlja svakodnevne kućne aktivnosti. Pored toga, u svojoj kolekciji ima tri medalje sa takmičenja u displinama trčanje na 100 metara i bacanje kugle.

„Obavljam sve kućne poslove, navikla sam i nije mi teško. Mogu da radim i sa mašinom i za šporetom i sa svim električnim napravama. Živim sama, a po namirnice uglavnom ide moj brat ili pošaljem nekog drugog, to nije problem nikada“, kazala je ona.

Blagica je vid izgubila sa deset godina. Školovanje je nakon toga nastavila u Osijeku gde je i naučila da čita i piše Brajevo pismo.

„Za slepe i slabovide koji se samostalno kreću pomoću belog štapa je važno da im ulice, javni gradski prevoz i javni objekti budu dostupni, kao i da u javnim ustanovama postoji osoba zadužena da pomogne slepoj osobi kad dođe da obavi neki posao“, smatra direktorka Specijalne škole „Kosovski božur“ iz Kosovske Mitrovice Marta Popović.

„Kako u Srbiji, tako i u Kosovskoj Mitrovici, slepi su u veoma teškoj situaciji. U našem gradu kretanje slabovidih osoba je dosta otežano, sve zavisi od slobodnog vremena njihovih vodiča, bez obzira da li su to porodice ili njihovi lični asistenti. Ništa nije predviđeno za slepe, niti imamo traku koja je predviđena za slepe, niti zvučne semafore“, kazala je ona.

Specijalna škola „Kosovski božur“ trenutno ima 48 učenika na četiri lokacije isturenih odelenja u Leposaviću, Zubinom Potoku i Mitrovici. Pohađaju je deca sa različitim smetnjama poput hendikepa, oštećenja vida i sluha, telesnom invalidnošću, mentalnom retardacijom, te spektar autizmom koji je vrlo često kombinacija nekoliko invaliditeta.

„Učenici koji su u našoj školi imaju lične pratioce koji ih dovode u školu. Mi smo u procesu nabavke opreme za decu koja su slepa i slabovida, prvenstveno nam trebaju posebne tastature i zvučni uređaji. Dosta je teško opismeniti ih, jer deca koja pohađaju nastavu u specijalnoj školi najčešće, pored hendikepa sa vidom, imaju i neke kombinovane smetnje, poput mentalne retardacije i autizma“, objasnila je Popovićeva.

Međunarodni dan belog štapa se obeležava svakog 15. oktobra od 1964. godine. Beli štap je, pre svega, osnovno sredstvo kojim se osobe sa oštećenim vidom pomažu u samostalnom kretanju. Takođe, beli štap im koristi u ispitivanju prostora i određivanju dubinskih i fizičkih prepreka. Metaforično rečeno, on je produžena ruka slepih ljudi.

Izvor: RTV Kim i Radio Kontakt plus

Članovi Saveza slepih Srbije u Gračanici (Foto Kim)

Comments

Pročitaj još