• Početna>
  • Vesti>

Beograd i Priština da traže rešenje,tri rešenja za kompromis

Međunarodna krizna grupa (ICG) u novom izveštaju „Ponovno pokretanje dijaloga između Kosova i Srbije” navodi se da bi dve strane u dijalogu trebalo da javno priznaju potrebu za kompromisom, te da sve zainteresovane strane u dijalogu treba da traže sporazum o uzajamnom priznanju dve države, a članice Evropske unije (EU) treba da daju znak da će podržati svaki dogovor koji je u skladu sa poštovanjem ljudskih prava i međunarodnim pravom.

Kao tri mogućnosti za kompromis ICG navodi – podsticaje za Srbiju – podrška donatora i ubrzano članstvo u EU za pristanak na priznanje Kosova; “odobrovaljanje Srbije” formiranjem novih autonomnih okruga za srpsko stanovništvo, ali i Albance u Srbiji, a kao treću vraćanje pristupu razmene teritorija, koja je, kako se podseća, bila srž nacrta sporazuma za 2018.

Kako se ocenjuje napori za rešavanje ovog dugog spora su su propali, a zamrznut konflikt predstavlja rizik po manjinske zajednice i negativno utiče na regionalnu bezbednost, smatra ICG ocenjujući da bi rešavanje ovog problema bilo dobro za stabilnost na Zapadnom Balkanu, ali i u Evropi.

Krizna grupa u analiziobjavljenoj na njihovom sajtu navodi da nijedna od ovih mogućnosti za kompromis nije ni približno idealna, a kada je reč o prvoj smatra da je zbog situacije u EU bilo nemoguće obećati Srbiji ubrzano članstvo, kao i da materijalni pdosticaji ne bi bili dovoljni.

Što se druge dve opcije tiče autonomija bi, dodaju, izgledala kao bolji izbor, ali izgleda da izaziva i najoštriju negativnu reakciju dve strane.

„Čini se da se kosovski lideri posebno protive, možda zato što se brinu da će to dovesti do neke vrste sklerotičnog upravljanja koje vide u Bosni i Hercegovini, gde većina odluka zahteva da se slože oba entiteta i sve tri glavne etničke grupe. S druge strane, evropske vlade – posebno Nemačke – imaju legitimnu zabrinutost zbog destabilizujućeg presedana koji bi prekrajanje granica moglo imati na Balkanu i šire“, ukazuje se u analizi.

Predlaže se da bi Brisel trebalo da se usredi na podsticanje pregovora u kojima su strane slobodne da istraže bilo koje rešenje koje je u skladu sa ljudskim pravima i međunarodnim pravom, imajući u vidu potrebu za javnom podrškom kod kuće.

„I EU i SAD moraju da uzmu udeo u ovom naporu. EU bi trebalo da proceni da li može da promeni svoj zajednički stav tako da postavi jasan cilj postizanja konačnog sporazuma zasnovanog na uzajamnom priznavanju (nešto čemu se protivi pet država koje nisu priznale Kosovo) i da razjasni da su njeni posrednici usmereni da ne guše raspravu, ni o autonomiji, ni o razmeni teritorija.

Sa svoje strane, SAD bi trebalo da sarađuju sa kosovskom vladom na razvoju održive pregovaračke strategije, zasnovane na razumevanju da je priznavanje moguće, ali da će biti potrebni ustupci“, dodaje se u analizi koja ima za cilj da se ponovo pokrene dijalog.

Kao neposredni korak ICG predlaže da spoljni partneri Kosova treba da se pripreme za mogucćnost da se pregovori i dalje odugovlače bez rešenja.

„U tim okolnostima, najbolja strategija može biti traženje mogućnosti kako Kosovo da nastavi da se integriše u međunarodne institucije, i razvijajući ekonomske, bezbednosne i političke veze sa ostatkom sveta“, podvlači se u analizi.

Takođe, ukazuju da postoji i mogućnost da se veći deo investicija na Balkan i pomoći preusmeri na Prištinu, jer bi to navodno podsetilo Beograd da nema trajni veto na budućnost Kosova.

Izvor: TANJUG

Comments

Pročitaj još