Kuzmin: Kao da je vreme stalo…

U Kuzminu, selu nadomak Kosova Polja, danas ima oko stotinak domaćinstava, sa oko 400 stanovnika, međutim, taj broj nije konačan, jer, nažalost iz dana u dan opada, mladi se usled nezaposlenosti iseljavaju. Dok vremešni meštani, kojima je poljoprivreda glavna delatnost, napominju da su predstavnici institucija na njih davno zaboravili.

Život u Kuzminu se ne razlikuje puno od života u ostalim manjim selima centralnog Kosova u kojima žive Srbi. Pored svakodnevnih životnih problema najveći je svakako ekonomske prirode, koji podstiče odlazak mladih.

”Teško se živi ovde i prilično loše. Nema perspektive za mlade, a nema ni za starije. Moj sin se preselio u Niš jer ovde nije imao zapošnjenje, nije imao ništa. I ja sam isto živeo u Nišu 14 godina, vratio sam se, a možda sam se i pokajao što sam se vratio. Nema nikakve pomoći od institucija, radimo privatno koliko možemo, mučimo se”, ističe Ivica Jović.

“Pogledajte ovaj poligon i igralište ovde, on nikada nije bio prazan, a pogledajte sada gotovo da nema ni jedno dete. Znači bilo je mnogo, mnogo, mnogo bolje. Mnogo nas je više bilo ovde, bilo nas je možda i 600-700 stanovnika, a sada ne znam dal ima i 400. I to je ta, mogu da kažem i političko-bezbednosna, a pre svega ekonomska situacija oterala mlade ljude odavde. Za 20 godina unazad, 20 generacija đaka je izašlo, a ne znam dal se 20 njih zaposlilo. I zamislite u toliko generacija po jedan samo da se zaposli. Nikada se Kuzmin nije aktivno uzeo u razmatranje jer i ovde žive Srbi, ali izgleda da u svim selima žive Srbi jedino u Kuzminu ne živi niko”, izrevoltiran je Svetozar Ćirković.  

Da se u Kuzminu nekad lepo živelo, sada su samo uspomene koje prepričavaju meštani. Poslednjih godina kao da je vreme stalo.

“Nema posla, nema škole, nema ništa nikakva perspektiva. Mladi šta da rade, završili fakultete, završili sve i šta da rade. Otišli za Srbiju, otišli u inostranstvo, kako se ko snađe za život. Ima dosta neoženjenih koji imaju po 30-40 godina, kako da stvara porodicu bez plate bez ičega? Nemaš fabriku nemaš ništa. Ranije je bilo lepo, živeli smo super, deca u školu, radilo se u Prištini, bilo je fabrika, radilo se. Ranije iz ovog sela imali smo možda 10 direktora”, kaže šezdesetogodišnja Miroslava Cvetković. 

Mnogobrojni su problemi Kuzminčana, kako kažu žive u svakodnevnom strahu jer su njihova dimaćinstva do sad često bila na meti lopova, a napominju, počinioci nikad nisu pronađeni, pa sve to podstiče na prodaju imovine, što je još jedna velika briga.

Izvor: RTK2

Foto: RTK2

Comments

Pročitaj još