• Početna>
  • Vesti>

Đurić: Nemačka bolje neka Prištini pošalje knjige! Ne može se tenkom u UN!

Srbija i Srbi žele mir, ali nikada nećemo bežati od toga da odbranimo ono što je naše. Srbija je danas, upravo zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću i SNS, ozbiljna država, s respektabilnom vojskom i bezbedno-obaveštajnim aparatom i svakom bezbednosnom izazovu pristupaće ozbiljno i odgovorno, kaže u intervjuu za Kurir potpredsednik SNS i direktor kancelarije za KiM Marko Đurić.

U Briselu je ovih dana održan prvi ekspertski susret u okviru nastavka političkog dijaloga o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. Kako je protekao taj razgovor na kojem ste bili?

– Teška i neprijatna obaveza. Uz predsednika Vučića svrstao sam se u red veterana dijaloga sa više od dve stotine različitih rundi dijaloga u kojima sam imao prilike da učestvujem u prethodnih osam godina, što kao šef, što kao član delegacije. Nikada nije bilo prijatno, ostavio sam godine i godine jureći između Brisela i KiM. Ne morate da me pitate gde mi je srce bilo i ostalo. Zadovoljan sam što smo za sve to vreme sačuvali mir i kupili Srbiji dragoceno vreme za oporavak, koje je drugi deo predsednikovog tima iskoristio da ekonomiju Srbije uspravi i podigne na noge.

Dijalog o Kosovu i Metohiji je sam po sebi neprijatna stvar, jer niko naspram nas nije naročito spreman da razmišlja o našim legitimnim državnim i nacionalnim interesima. Ipak, i od takvog dijaloga gore je odsustvo dijaloga, jer periodi u kojima se ne razgovara jesu vreme kada se daje na volju albanskom ekstremizmu, kada se u kratkom roku potire sve ono što je mukom pre toga građeno u smislu regionalne stabilnosti i međunacionalnih odnosa u našoj južnoj pokrajini. Mi smo zato dosledno opredeljeni za razgovor, međutim, u tom dijalogu imamo i imaćemo čvrste principe i stavove potkrepljene čelično snažnim argumentima. A da li će nam biti lako – neće. Mi se i ovoga puta u dijalogu ponašamo odgovorno i konstruktivno, a Priština će zasigurno nastaviti da izbegava po nju neprijatne teme. Videćemo koliko takav dijalog može da bude produktivan.

Koliko su suprotstavljeni stavovi EU i SAD o KiM? I koliko je bitan faktor za kosovsko pitanje približavanje izbora u Americi?

– Ne bih govorio o suprotstavljenim stavovima, koliko eventualno o različitom taktičkom pristupu dijalogu. I SAD i najuticajnije države EU priznaju jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, i to bez mnogo izgleda da bi u bliskoj budućnosti bilo ko od njih mogao iz korena promeniti svoje stanovište. Beograd je, dakle, u tom dijalogu u svakom smislu u daleko težoj poziciji od Prištine. Mi, takoreći, u tom dijalogu razgovaramo ne toliko s Prištinom, koliko s njenim sponzorima, jer, da se ne pravimo naivni, nije Priština ta koja odlučuje o bilo čemu.

Mediji pišu da nemačka kancelarka Angela Merkel, koja je na čelu i Saveznog saveta za bezbednost, trenutno radi na naoružavanju Albanaca, uprkos tome što to ne bi smela da radi za države koje nisu u NATO. Šta se krije iza toga?

– Ko hoće da pomogne Prištini, treba da im pošalje knjige, a ne tenkove. Treba da im pošalju Povelju UN, Rezoluciju 1244, udžbenike iz međunarodnog prava. Ne može se tenkom u Unesko, u UN, u Interpol. Hoće li tenkovima da nateraju više od sto zemalja sveta da priznaju lažnu nezavisnost? Hoće li tenkovima da nateraju 120.000 kosovskih Srba da priznaju lažnu državu? Neko odgovoran treba da kaže Albancima – ne sanjajte da ćete na Srbe tenkovima, zar vas prošlost nije baš ništa naučila. Učite iz naših grešaka ako već nećete ili ne možete iz svojih. Dosta je oružja na Balkanu. Nemojte više da igramo tu igru.

Srbija uskoro dobija novu vladu. Da li je moguće da i vi postanete ministar?

– Život u službi države je svakako moje trajno opredeljenje i nameravam da se i nadalje usavršavam i budem od koristi svojoj državi kakav god delokrug da mi bude poveren. Moja želja je da nastavim da se borim za bolju i uspešniju Srbiju, ali i srpski narod ma gde živeo, u okviru programskih smernica predsednika Aleksandra Vučića i SNS. Ogromna lična čast mi je što mogu da se zajedno s njim borim za Srbiju.

Kakva je sudbina opozicije posle debakla na izborima, ali i bojkota istih od strane partija oko Saveza za Srbiju?

– Bilo bi neumesno da jadikujem nad sunovratom dela srpske opozicije, jer politika je u demokratskom društvu nadmetanje u kojem pobeđuje bolji i kredibilniji. Kažem – dela srpske opozicije, jer i među onima koji nisu prešli izborni prag svakako ima posvećenih, kompetentnih i poštenih ljudi s kojima će ova država u budućnosti moći da računa. Moj kritički ton je, dakle, pre svega usmeren ka takozvanom bojkotaškom delu opozicije, koji je izbegao izlazak na izbore kako ne bi formalizovao sopstvenu beznačajnost. Reč je o ljudima koji će nastaviti da u političkom smislu tonu u zaborav i za neku godinu će ih se možda poneko prisetiti kao nekih tamo bivših političara. Verujte mi, nikome neće nedostajati na javnoj sceni, jer Srbija će biti zemlja kojom će se građani ponositi i u kojoj će i ideološka i svaka druga neslaganja na političkoj sceni, upravo zato što na njoj nema ljudi poput Đilasa ili Jeremića, biti vraćena u civilizovane, demokratske okvire. 

Izvor: Kurir

Foto: Kancelarija za KiM

Comments

Pročitaj još