• Početna>
  • Vesti>

Kosovo ponovo pokušava da osnuje Institut za istraživanje ratnih zločina

Vlada Kosova ponovo pokušava da osnuje Institut za istraživanje ratnih zločina – ali stručnjaci su skeptični zbog toga što vlast već dve decenije ne uspeva da pravilno dokumentuje ratne zločine.

Kosovsko ministarstvo pravde prošle nedelje je odlučilo da sastavi radnu grupu koja će pripremiti analizu za formiranje novog Instituta za istraživanje ratnih zločina, devet godina nakon što je ranije osnovani institut zatvoren jer nije dao značajne rezultate.

Ministarstvo pravde je zadužilo tim od 15 ljudi, uključujući državne zvaničnike, predstavnike civilnog društva i univerzitetske profesore, da do septembra ove godine urade izveštaj o načinu funkcionisanja novog instituta.

Vlada je još 2011. godine u okviru Ministarstva pravde formirala prvu verziju Instituta za istraživanje ratnih zločina, radi prikupljanja, obrade, klasifikacije i arhiviranja podataka o zločinima počinjenim tokom rata na Kosovu 1998-99.

Međutim, Institut je optužen da nije ispunio svoj mandat, iako je tvrdio da napreduje uprkos nedovoljnim finansijskim sredstvima.

Ukinut je 2018. godine po nalogu tadašnjeg premijera Ramuša Haradinaja. U odluci je navedeno da će umesto instituta biti formirano Odeljenje tranzicionalne pravde u okviru Ministarstva pravde. Međutim, to se nikada nije dogodilo.

Ministarstvo pravde sada navodi da će novi institut biti drugačiji, iako nije dalo detaljne informacije o svojim planovima.

„Naravno, Institut za ratne zločine će se od prethodnog instituta razlikovati po formatu i sadržaju. Ali to će biti deo šire analize radne grupe“, navelo je ministarstvo u pisanom odgovoru BIRN-u.

Ismet Saljihu (Ismet Salihu), nedavno penzionisani profesor sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini, koji je ujedno i bivši šef prvog Instituta za istraživanje ratnih zločina, rekao je da je odluka o ukidanju instituta bila greška bivših gerilaca Oslobodilačke vojske Kosova, koji su u Haradinajevoj vladi zauzimali visoke funkcije.

Paradoksalno, kosovski političari su više puta optuživali Srbiju za genocid i ugrožavali slučajeve pred međunarodnim sudovima, ali do sada nisu uspeli da obezbede da zločini za koje optužuju Beograd budu pravilno dokumentovani.

„Kosovo nije uspelo da istraži i dokumentuje ratne zločine. Zatvaranje instituta je najveći pokazatelj ovog paradoksalnog neuspeha. To znači da će za istraživanje i dokumentovanje ratnih zločina biti potrebno najmanje 30 godina (od kraja rata 1999. godine)“, rekao je Saljihu za BIRN.

Kad je Saljihu rukovodio Institutom za istraživanje ratnih zločina, institut je imao samo šest članova osoblja, premalo za obavljanje tako velikog zadatka, rekao je on.

„Bili su nam potrebni ljudi za rad na terenu. Kako smo mogli da istražimo i nabavimo dokaze o ratnim zločinima počinjenim tokom rata na Kosovu bez ljudi koji bi to radili na terenu?“ istakao je on.

Prethodni Institut za ratne zločine je tokom svog mandata objavio devet monografija o broju ubistava tokom rata, broju nestalih osoba, ekonomskoj šteti i uništavanju kulturne baštine.

Saljihu je rekao da bi Ministarstvo pravde trebalo da uči od zemalja poput Nemačke, kod kojih su takvi mehanizmi deo vlade.

„Pre svega, ovaj institut trebalo bi da poseduje adekvatno osoblje i sredstva. On mora da funkcioniše kao institut stručnjaka iz različitih oblasti, a ne kao utočište za aktiviste političkih stranaka (koji žele posao iako ne poseduju odgovarajuću stručnost)“, tvrdio je Saljihu.

„Naša je dužnost da rasvetlimo istinu“

Razumljivo je da ratne žrtve i rodbina poginulih i nestalih žele da svi zločini budu ispravno dokumentovani.

„Ovaj institut bi trebalo da profesionalno i nezavisno dokumentuje sve zločine“, istakao je Agron Ljimani (Agron Limani), šef Udruženja za istraživanje kidnapovanih i nestalih lica.
„Njegov glavni fokus trebalo bi da bude na istraživanju i dokumentovanju masakra na Kosovu i sačinjavanje liste žrtava i počinilaca“, dodao je on.

Trenutno jedina pouzdana lista poginulih u ratu je ona koju su sačinili Fond za humanitarno pravo Kosovo i Fond za humanitarno pravo Srbija. Oni su proverili identitet i okolnosti smrti preko 13.500 žrtava, a prikupljaju i dodatne informacije o hiljadama žrtava koje su ubijene neposredno nakon sukoba.

Ljimani je rekao da smatra da bi nalazi novog instituta trebalo da budu osnova za nepristrasnu verziju istorije koja ne „održava etničke predrasude“ i koja se ne koristi za sakupljanje političkih bodova.

„Institut bi trebalo da istraži sva krivična dela počinjena nad svim zajednicama na Kosovu, a ne da deluje kao mehanizam koji podstiče politizaciju na dnevnom nivou“, rekao je on.
Međutim, zatvaranje prvog instituta dovelo je u pitanje sposobnost vlade da uspostavi mehanizam sposoban za pravilno istraživanje i dokumentovanje ratnih zločina.

Nora Ahmetaj, istraživač u polju tranzicione pravde, slaže se sa Ljimanijem u tome da bi novi institut trebalo da ispita sve zločine počinjene tokom rata na Kosovu, bez obzira na to kojoj su etničkoj grupi žrtve pripadale.

Ranije slične inicijative nisu bile veoma uspešne jer su kretale od pogrešne pretpostavke, rekla je Ahmetaj za BIRN.

„Glavni fokus ovog instituta trebalo bi da bude rasvetljavanje neotkrivenih ratnih zločina. Ako se bude fokusirao samo na dokumentovanju zločina nad Albancima tokom rata 1998-99, on neće imati nikakav značaj. Ali bojim se da će ova inicijativa propasti kao i druge ranije“, rekla je Ahmetaj za BIRN.

„Mislim da bi vlada trebalo da preispita ono što je ranije učinjeno u ovom polju. Prvo bi trebalo da imaju strategiju i radni plan za zločine koje će ovaj institut dokumentovati“, rekla je ona.

Kako Saljihu navodi, dokumentovanje ratnih zločina ostaje pitanje od najvećeg značaja, iz poštovanja prema onima koji su umrli: „Žrtve ne mogu da govore za sebe. Prema tome, naša je dužnost da rasvetlimo istinu“, rekao je on.

Izvor Kossev

Comments

Pročitaj još