• Početna>
  • Vesti>

Književnica Branka M. Kasalović: Piscu se ne sme baš do kraja verovati

Književnica iz Zubinog Potoka Branka M. Kasalović, predstavila je sinoć u galeriji „Akvarijus“   mitrovačkoj publici svoju poslednju knjigu – zbirku pesama  „Glas iz peščanika“.

Branka M. Kasalović zna sve o  krivici. I o krivcu. I o tome da je uvek kriv onaj koji zadaje bol. Zna ta žena sve  o samoći. I o nedostajanju. I o prijateljstvui. Zna ona sve o tome kako malo treba da se između ljudi baš kao i unutar njih, sve sledi i postane santa. Ona zna sve što zna bilo koja žena.  Ali i to da se i bol i samoća i tuga i nedostajanje i hladnoća lakše podnose ako ih zauzdaš ritmikom lepe reči i artikulišeš stihom.   Zna ta žena da načulji uvo i oslušne tanušni, sugestivni  glas što dolazi iz strukirane staklene epruvete – Ja sam zrno prošlosti. Ja sam prilika…

„Nju ne zanima baš preterano epska tradicija, ta vrsta ritma i forme člije je središte kosovski mit i kosovski zavet. Tradiciju ona stavlja između redova. Iako je poznaje, nije toliko opterećena rodoljubivim patosom“, kaže književni kritičar Aleksandar Dunđerin i primećuje da Branke  nema ni u jednoj struji današnjih tokova književnosti. Zato i jeste zanimljiva. To nepripadanje i taj rizik koji preuzima da li će biti prihvaćena ili ne – svrstavaju je ipak u red onih pisaca koji su možda najređi – pisaca koji pišu pisanja radi.

Drugi kritičar Milan Anđelković  naziva  Branku osobitim poetskim glasom. Lirskim subjektom. Pesnikom koji je sam svoj. Divi joj se i rastače njene pesme kao specijalista sudske medicine kada secira leš.

Kritika   pesmu tretira kao proizvod. Prevrće je, okreće, čereči onako toplu, damarnu i živu. Pisac Bog zna zašto, pristaje. Čitalačka publika nema stomak za to, naročito ne u opuštenoj intimi i toplini, koju je to veče nekako, samo za sebe odabralo.

Stihove je briljantno iznela mlada dramska umetnica Milica Mandić uz klavirsku pratnju Dejana Popovića.  To su bili momenti kada se zaista čuo Brankin glas iz peščanika. Glas koji se smejulji i ruga svoj teoriji književnosti ovoga sveta. .. „Samo ti kritikuj Kritičaru! I tebi pesak curi….“

To radi i sama Branka kada kaže: „Podnaslov ove knjige bi mogao da bude sloboda.  Pravila sam u životu mnoge kompromise – u braku, na poslu, u socijalnom okruženju. Sa pisanjem nema kompromisa. Tu mogu da budem sve i briga me šta kritika kaže“.

Pisac može sve. Njemu se ne sme baš verovati. On može šta god poželi.

„Ako mi se prohte, ja mogu u priči da se razvedem ili da sahranim muža kada se naljutim ili da budem u ljubavi sa Nigerijcem“ smeje se književnica. Komično je koliko je pisac neozbiljan spram smrtno ozbiljne kritike.

A šum peska u peščaniku  sa godinama postaje sve bučniji.  Taj glas zapitkuje…. Traži odgovor…. Vuče za rukav… Šta si uradio sa gomilicom peska u donjem  delu staklenog trupa klepsidre?  Koliko si voleo? Koliko si voljen bio? Koga si ranio?   Ko ti nedostaje? Šta bi još da ostvariš? Postavlja svakakva pitanja, brzo, nervozno, panično….

Promocija ove zbirke održana je u okviru pilot-festivala „Vreme za impuls žene“ koji organizuje galerija „Akvarijus“.

Branka M. Kasalović je rođena 1971. godine u Kosovskoj Mitrovici. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Prištini (sociologiju i filozofiju).

Njena zbirka priča „Skupljači jesenjeg lišća“ (2013) nagrađena je Čučkovom knjigom 2014. godine.

Piše prozu i poeziju. Objavljuje na blogovima širom bivše Jugoslavije.

Comments

Pročitaj još